Razlazom s trenerom B momčadi Mariom Despotovićem završava se na Poljudu i era Krešimira Gojuna i trenera koje je on sa sobom doveo. Gojun je preuzeo vođenje Hajdukove Akademije u ljeto 2016. godine te sa sobom doveo veliki broj kolega, među ostalima i Sinišu Oreščanina, Marija Despotovića, Igora Tolića..., redom trenere koji su ga bezrezervno podržavali i javno se usprotivili odluci tadašnjeg predsjednika Marina Brbića da smjeni Gojuna nakon sukoba sa sportskim direktorom Sašom Bjelanovićem u ljeto 2019. godine.
O rezultatima rada Krešimira Gojuna i njegovih suradnika na Poljudu cijelo ovo vrijeme vodile su se, a i dalje se vode rasprave u kojima su mišljenja uglavnom podijeljena, i to u rasponu od onih koji podržavaju njihov "planski i sustavni rad", do onih koji tvrde kako su Gojun i njegova ekipa "nesposobnošću i neznanjem unazadili Hajduk i njegovu Akademiju za deset godina". Rasprave se uglavnom svode na osobne simpatije i animozitete, a sudi se i prema tome kako tko shvaća rad i razvoj mladih igrača. I to, uglavnom, bez previše argumenata, pa smo upravo zbog toga i odlučili predočiti vam nekoliko interesantnih podataka za koje držimo da su i relevantni, i da se iz njih mogli izvući kvalitetni zaključci.
No prije toga svakako treba stvari postaviti u kontekst vremena u kojem su se događale. Naime, Krešimir Gojun je na Poljudu naslijedio školu nogometa koja je funkcionirala po desetljećima uhodanom načinu rada. Istina, s puno improvizacije, bez izvješća, sastanaka, papirologije..., ali bila je to vrlo uspješna škola koja je redovito izbacivala kvalitetne mlade igrače. I za seniorsku momčad, ali i za inozemstvo, od čega se klub dobrim dijelom u prošlosti i financirao.
U Gojunovo vrijeme škola nogometa prerasla je u Akademiju "Luka Kaliterna", imala je potpunu autonomiju, kako u planiranju, tako i radu, selekciji, scoutingu i dovođenju prinova za koje su ocijenili da su perspektivni i da jednoga dana mogu postati prvotimci Hajduka. Gojun je uspostavio sustav od najmlađih kategorija do B momčadi, a taj sustav je počivao na nikad većem budžetu od 15 milijuna kuna godišnje, što je novac o kojem seniorski pogoni polovine prvoligaških klubova i danas mogu samo sanjati.
Slijedom navedenoga, u Akademiji su vrlo brzo nabujali kadrovi, svaka generacija dobila je po dva trenera, posebne trenere za rad s golmanima, analitičare... Ali, od prvoga dana bilo je dosta prigovora na njihov rad, da su tereni uglavnom prazni, a još i više je bilo prigovora na brojne igrače koje su dovodili. Neki su dolazili na probe od tjedan – dva dana, neki na mjesec dana, neki su i ostajali, a sve je to Hajduka i te kako koštalo. Koliko, teško je i izračunati, ali se pouzdano zna da su u tom razdoblju narasle stipendije kadeta i juniora te da su neki igrači B momčadi imali astronomske ugovore za drugoligašku konkurenciju, čak i veće od nekih prvotimaca Hajduka!? Riječ je o ugovorima teškima između 5.000 i 10.000 eura mjesečno!? I sve je to došlo na naplatu, zbog tog nesrazmjera primjerice danas mladi igrači više ne žele potpisivati ugovore za 2-3.000 eura.
U vrijeme kad je Krešimir Gojun bio prvi čovjek Akademije, dakle od ljeta 2016. do ljeta 2019. godine, u nju je dovedeno čak 132 igrača!? Zvuči pomalo nevjerojatno, no podatci su lako provjerljivi, baš kao što je lako provjerljiv i podatak kako je u isto vrijeme iz Akademije otišlo 148. igrača, koji su ocijenjeni nedovoljno dobrima za Hajduk. Za sve njih ocjenu kvalitete i perspektive donosili su Gojun i njegovi suradnici. Naravno, popisi igrača se dijelom i preklapaju, dio ih je i na jednom i na drugom popisu, no to ne umanjuje činjenicu da je Poljud u to vrijeme bio poput autobusnog kolodvora, na kome se teško moglo razaznati tko dolazi a tko odlazi. Jedno što se znalo je da sve skupa jako skupo plaća Hajduk.
Dva navedena podatka možda dovoljno govore sami za sebe, no tek kad se doda i podatak o igračima koji su zaigrali za prvu momčad, tek tada dobivaju pravu dimenziju. Naime, u sezonama koje su prethodile dolasku Krešimira Gojuna u prvoj momčadi Hajduka igralo je od 19 - 22 igrača koji su ponikli na Poljudu. Nakon što je Gojun preuzeo Akademiju taj je broj drastično padao iz sezone u sezonu. Naravno, nisu samo on i njegovi suradnici za to odgovorni, još su odgovorniji sportski direktori i seniorski treneri, no činjenica je da od silnih igrača koje su dovodili nije bilo kvalitete za prvu momčad. Porazno zvuči podatak da su od 132 igrača koji su u Gojunovom mandatu dovedeni u Akademiju, u tri godine za prvu momčad Hajduka zaigrala svega trojica!? Moguće je da će zaigrati još neki, ali to sigurno neće biti neki značajniji broj... Što nam to govori o stručnosti i procjenama onih koji su ih gledali i dovodili zaključite sami.
Trojica koja su zaigrala za seniore su Franko Kovačević koji je odigrao deset, Emir Sahiti koji je odigrao četiri i Dario Špikić koji je odigrao jednu jedinu službenu utakmicu, sva trojica bez postignutog gola. Još su samo Jurica Pršir i Lumbardh Dellova par puta sjedili na klupi. Daleko bi nas odvelo nabrajanje imena svih igrača koje su Gojun i društvo doveli, a nema ni potrebe jer nam nije cilj nikoga stigmatizirati zbog toga što nije uspio u Hajduku. No znakovit je podatak da su do seniorske momčadi Hajduka stigla tek petorica od njih 132, iako su mnogi dovedeni kao već punoljetni, pa i u statusu reprezentativaca ili kapetana Dinama, Rijeke... Još je znakovitiji podatak da se praktično nitko osim navedene petorice ne bavi ozbiljnim nogometom na razini 1HNL ili u inozemstvu.
S druge strane ove priče su igrači koje su Gojun i njegova ekipa zatekli na Poljudu, primjerice Ivan Delić, Domagoj Bradarić, Darko Nejašmić, Dino Skorup, Tonio Teklić, Jurica Bajić, Jakov Blagaić, Leon Kreković, Ante Palaversa, Michele Šego, Stipe Radić, Ivan Brnić, Mario Čuić, David Iličić, Bruno Jenjić, Ivan Šarić, Mario Vušković..., dakle redom igrači koji su zaigrali za prvu momčad Hajduka ili su trenutno blizu nje, a u većini slučajeva su bili i reprezentativci, neki poput Bradarića i seniorski, ali i igrači na kojima je Hajduk i te kako profitirao. Baš kao što je ranije profitirao na igračima poput Nikole Vlašića, Karla Letice, Andrije Balića, Marija Pašalića, Antonija Milića..., koji su odrasli na Poljudu.
Krešimir Gojun imao je maksimalne ovlasti u radu, uspostavio je strukturu Akademije po svojoj želji, postavio sve trenere koji su provodili njegove programe rada, svi scouti radili su pod njegovim nadzorom, dakle, držao je sve konce u svojim rukama. Imao je ovlasti kao nikad nitko na toj funkciji prije njega. Uspostavio je sustav koji je jako skupo koštao, ali, pokazalo se, sustav koji nije donosio rezultate, nije proizvodio igrače za seniorsku momčad. Barem ne one koje je on birao i dovodio u dopunskoj selekciji, nego upravo suprotno, uspijevali su oni koje je zatekao na Poljudu.
Gojunovi zagovornici tvrde kako je razlog navedenoga to što je protjeran s Poljuda prije nego li su rezultati njegova rada mogli postati vidljivi, dok druga strana vjeruje kako su Gojun i njegova ekipa protjerani prekasno te kako bi njihovim dužim boravkom na Poljudu i šteta po Hajduk bila još i veća. Imena i gornje brojke govore u prilog ovima drugima, a što bi bilo da je Gojun ostao u klubu, to nećemo nikad saznati...