Evo, baš sam sjedio s Rogerom Millom, pričali smo o Šukeru i Modriću. U Kamerunu svi pričaju o Hrvatskoj, viceprvacima svijeta, javio se Mathias Chago.
Ako niste znali, Roger Milla je jedan od najpoznatijih afričkih nogometaša, koji je na SP-u u Italiji 1990. golove slavio plešući oko korner zastavice. s 38 godina zabio je u Italiji četiri gola i pomogao Kamerunu da izbori povijesno četvrtfinale SP-a. I postao ikona. Četiri godine kasnije na SP-u u SAD-u nastupio je s 42 godine, kao najstariji nogometaš.
No Chago nije u domovini zbog Mille.
- Došao sam pripremiti teren za skauting. Osam najboljih akademija u Kamerunu sudjelovat će u prosincu na turniru pa ćemo izabrati najbolje. Ima strašno puno potencijala. Gospodin Šikić iz Lokomotive je pokazao da ima puno povjerenje u mene, vratio me prošle godine u HNL, a ja sam osoba koja teško može nekoga iznvjeriti. I Igor Cvetković je bio veliki pokretač za moj dolazak - kaže Mathias Chago, legenda HNL-a.
Nakon pet sezona u Dinamu i jedne u Istri, karijeru je završio u Lokomotivi.Bio je mnogima jedan od omiljenih igrača, pošten, normalan dečko, koji je uvijek davao svoj maksimum. Za Chagu ste znali da će dres natopiti znojem. Danas je skaut koji će u Hrvatsku pokušati dovesti afričke talente. A, kako kaže Chago, Kamerun je zemlja s 25 milijuna stanovnika, a nogomet je nacionalni sport.
- Prvo sam se fokusirao samo na Kamerun, a kasnije ću i na Afriku. U prosincu ovdje stiže i Jurica Čabraja, direktor akademije...
U Hrvatskoj je igralo 14 Kamerunaca i svi su bili omiljeni. Od Ohandze, Kwedija, Yankepa, Bellea, Nynkeua, Tabija... pa do Chage.
- Kamerunci su veliki borci i jako su pošteni. U Kamerunu se nogometom ne može osigurati egzistencija pa mi je cilj dovesti ih u Hrvatsku. Kao klinac živio sam sto metara od stadiona na Canon Yaoundea, a često sam boravio ondje. Skupljao lopte, trčkarao, igrao i zaljubio se u nogomet. Tako je sve počelo.
U Dinamu je bio omiljen. Kad je došao, rekao je: “Dečki, došao sam iz Kameruna da zaradim. Molim vas, pomozite mi da dobro odigram i potpišem ugovor”, a kad se saznalo da je igrao s krvavim žuljevima, kupio je naklonost suigrača, a i uprave, koja mu je ponudila profesionalni ugovor.
- Bili smo sjajna momčad, Modrić, Ćorluka, Eduardo, vodio nas je pokojni Josip Kuže. Vidim da je i sad u Maksimiru atmosfera kao te godine. Ostao sam u odličnim odnosima s većinom igrača, s Ivanom Bošnjakom se čujem. Bila je to sezona iz snova, sve se poklopilo, momčad me odlično prihvatila, a trener je imao povjerenja u mene.
- Navijači su poseban dio priče, bio sam njihov miljenik. Vidjelo se da u Hrvatskoj vole igrače koji se bore, možeš i izgubiti utakmicu, ali ako vide da si dao maksimum, svejedno će te podržati. Na kraju sezone počele su priče da bih mogao igrati za hrvatsku reprezentaciju. Iako nije bilo službenih razgovora, neizravno mi je bilo dano do znanja da bih mogao dobiti poziv. Kako se kamerunski savez nije javljao, odlučio sam uzeti državljanstvo i u slučaju poziva igrati za Hrvatsku - kaže Chago, koji je prvu i posljednju utakmicu odigrao protiv Cibalije.
- Sve je kod mene vezano uz Slavoniju, tamo sam i počeo igrati, a tamo me je Boro Ivković primio kad su svi digli ruke od mene. Bilo mi je jako teško jer su me neki menadžeri prevarili. I zato posebno hvala Ivkoviću koji me primio. Znate, nije bilo lako, imao sam i operaciju kičme. Srećom, sve je završilo dobro i napravio sam dobru karijeru - kaže Chago.
No agonija je počela s ozljedama trbušnog zida i preponama. No, Mathias je sve izdržao i vratio se bolji no ikad. Toliko je bio dobar da je dobio poziv u kamerunsku reprezentaciju.
- Bio mi je to najljepši trenutak karijere. Kamerun ima nekoliko milijuna nogometaša, svi znaju tko je Kamerun u nogometu, a činjenica da sam izabran da igram za najbolju vrstu ispunila me ponosom. Dinamo je tih godina ostvario nekoliko odličnih transfera i tada su svi počeli više pratiti hrvatski nogomet, pa su tako i mene zapazili iz Kameruna.
Kvalifikacijsku utakmicu za SP protiv Maroka gledao je s klupe, a nekoliko dana poslije debitirao je u prijateljskom susretu protiv Bjelokosne Obale.
- Uoči utakmice ohrabrio me Samuel Eto’o. Rekao mi je da se opustim, da se osjećam kao da sam u svom klubu i da igram kao što znam jer ne bih ni bio na popisu da ne vrijedim. Nažalost, tu smo utakmicu izgubili 3:1, ali meni je ostala u lijepom sjećanju.
Kao igrač Dinama Chago je bio veliki borac, a imao je priliku prezimiti u Europi. U posljednjem kolu Dinamo je u Maksimiru dočekao PAOK, naklupi je bio Vaha Halilhodžić. Pun stadion, veliki je bio optimizam, no na kraju su Grci pobijedili 1-0.
- Sjećam se jako dobro te utakmice, bilo je nemoguće hladno, temperatura je bila 11 stupnjeva ispod nule. Šteta, to je bila velika prilika. Baš sam neki dan gledao kako su sad stadioni dobri u Hrvatskoj, dođe mi da se rasplačem što sam prestao igrati - kaže kroz smijeh simpatični Kamerunac.