Da nam je netko prije dvije-tri godine rekao kako ćemo u istom danu tri puta slaviti protiv Dinama u Zagrebu vjerojatno bi ga smjestili na isto mjesto na kojem smo i prosvjedovali tada za spas kluba - u psihijatriju.
Naime tada su navijači htjeli na vrlo direktan način poručiti javnosti kakve im je psihičke probleme izazvao crni oblak koji se nadvio nad Gradski vrt.
Sada je naravno sasvim drukčija slika u glavama svih Slavonaca i Baranjaca kojim u venama teče bijelo-plava boja. Kadeti i juniori su prošli u finale Kupa dok su seniori priredili jednako veliku senzaciju i omogućili navijačima NK Osijeka jednu besanu, ali ponosnu noć ispred sebe.
Sve rasprave i sva viđenja ovog ogleda ne smiju početi drukčije nego uz ove dvije riječi - Gabrijel Boban!
Svi vjerojatno znate kroz kakvu je životnu tragediju ovaj čovjek prošao prije samo nekoliko tjedana. Mnogi su se pitali hoće li uopće Gabrijel moći zaigrati nogomet na razini na kakvoj je bio, koliko će ga to sve psihički pogoditi i kakve će posljedice imati na njegovoj igri.
I onda se tako sjetim intervjua s Gabrijelom Bobanom u kojem ga je jedan od navijača upitao "Bobi, je li ti Hulk nešto u rodu?" aludirajući na požrtvovnost koju Gabrijel uvijek pokazuje na terenu te na njegov specifični trk u kojemu poput tenka prolazi sve zapreke.
Na to mu je Gabrijel odgovorio sa smiješkom "Koliko znam, nije."
E pa dragi Gabrijele, nakon onog što si pokazao ne samo danas nego i u zadnjih nekoliko utakmica mogu ti reći da bi se zapravo takvo pitanje trebalo postaviti Hulku, u stilu: "Je li ti Boban nešto u rodu?".
Tolika energija, srčanost, htijenje. Nijedna lopta za njega nije izgubljena, niti jedan duel nije unaprijed predan bez borbe.
Ako je netko zaslužio hvalospjeve nakon svega proživljenog, vjerujte mi, on je. I velika je šteta što je pred kraj utakmice na nosilima morao napustiti maksimirski travnjak, jednostavno je na utakmici pretrpio nekolicinu neugodnih udaraca u predjelu gležnja te se možemo samo nadati kako se ne radi o težoj ozljedi.
Igra Osijeka je tako mjesecima poput nekakvog njihala koje se konstantno giba iz užasno lošeg do fantastično dobrog. A to njihalo je vrlo rijetko "na sredini". Istini za volju ovaj susret nije bio "fantastično dobar", poglavito zbog tek jednog upućenog udarca u okvir gola, no ono što svaki pravi navijač cijeni je zalaganje na terenu, ostavljanje zadnjeg atoma snage, a to smo danas dobili od svih igrača na terenu! I kao da ovo sve već nije jedan savršen san, već nas čeka predstavljanje dizajna novog stadiona na kojemu će većina nas provesti dobar dio svojih života.
Velik će to biti dan, gotovo jednako velik kao ovaj. Većina navijača će reći kako ne traže nikakav luksuz, samo ono što je nužno za osjećati se kao "gospodin čovjek" na mjestu kojeg smatramo drugim domom.
I nekako sam prilično uvjeren da će ti zahtjevi biti ispunjeni. Srećom, imamo predsjednika koji čvrsto drži do svoje riječi i ono što je najbitnije, stvorio je itekakav dojam da je osoba kojoj se može vjerovati i koja nije tu isključivo zbog privatnih financijskih koristi.
A takvi su predsjednici u nogometu, priznat ćete, izuzetno rijetki. Lagao bih kad bi rekao da u gradu na Dravi trenutno zbog kluba vlada nekakva euforija. Vladala je itekako tijekom ljeta i onih odličnih europskih utakmica.
Ali kuća se gradi od temelja, tako i ova osječka renesansa. Temelji se uspješno završavaju, Osijek II je trenutno prvoplasirana ekipa u trećoj ligi i juriša ka promociji u drugu ligu, juniori i kadeti su u finalu Kupa, uskoro kreće i gradnja kampa. Sve su to oni najbitniji temelji koji bi za nekoliko godina trebali dovesti do vrlo jakog Osijeka.
Osijeka koji neće biti samo jedan od članova velike četvorke lige, nego i nešto više. U gradu na Dravi - sila se rađa!
*Bijelo-plava birtija je Facebook stranica posvećena NK Osijeku