Najljepši stadion koji sam ikad vidjela. San svakog igrača, navijača i nogometnog dužnosnika, objavila je na Facebooku Amra Peternel, članica uprave Dinama, prije početka utakmice u kojoj je hrvatski prvak na arhitektonskom čudu u Krasnodaru pobijedio domaćina 3-2, što je prva pobjeda jednoga hrvatskog kluba na ruskom tlu u europskim natjecanjima.
Ni trener Zoran Mamić nije se mogao nadiviti stadionu Krasnodara koji izgleda kao da je s nekog drugog planeta. Semafor je dug čak 606 metara i obuhvaća veći dio gornjeg prstena stadiona. Izvana, pak, izgleda kao gladijatorska arena.
Hladno vrijeme poput onog za vrijeme Dinamova gostovanja u četvrtak lakše je podnijeti gledateljima zbog grijanja infracrvenim svjetlom, a grije se i travnjak, dakako.
- U ime momčadi i moje osobno ime hvala domaćinu, hvala čovjeku koji je stvorio ovaj klub i koji nam je dao privilegij igrati na ovakvom stadionu. Ovo je stvarno bio sportski doživljaj - rekao je Mamić na kraju pressice.
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamo na Krasnodar Areni
U uzvratu idući četvrtak, pak, delegacija Dinama vjerojatno će pucati od srama kad vide na kakvom betonskom ruglu moraju dočekati goste iz Rusije.
Dinamo i Krasnodar dva su totalno drugačija svijeta kad je stadion u pitanju, jedan u kojem hrvatski prvak ni reprezentacija godinama ne mogu dobiti dom dostojan 21. stoljeća, drugi u kojem milijarderi ulažu u najnovija čuda tehnike i kojem se cijeli svijet divi.
Ali ne i organizatori Svjetskog prvenstva 2018., koji su ga hladno izbacili s popisa gradova domaćina.
Atmosfera bi bila fenomenalna
Sjedeći u betonskom amfiteatru prepunom ljubitelja nogometa koji su ovamo došli gledati utakmicu između Urugvaja i Francuske, Danil Šmatkov razočarano je komentirao zašto su sve utakmice Svjetskog prvenstva zaobišle njegov rodni Krasnodar.
- Naravno da smo to zaslužili, Krasnodar je grad nogometa - rekao je Šmatkov, sjedeći u bijelom dresu engleske reprezentacije ispred velikog ekrana na otvorenom, udaljen samo nekoliko stotina metara od novog modernog stadiona koji postoji u tom gradu.
- Atmosfera bi bila fenomenalna, navijači bi preplavili grad. Mi baš jako volimo nogomet, ali smo propustili biti dio te atmosfere - kaže 20-godišnji Šmatkov, a prenosi The New York Times.
Svjetsko prvenstvo 2018. zatvorila je utakmica između Hrvatske i Francuske, nakon što se prvenstvo igralo u 11 ruskih gradova. Ekipe su obilazile zemlju od Kalinjingrada na Baltiku do Sočija na Crnom moru preko Jekatarinburga u podnožju Urala. Ali preskočili su Krasnodar, ruski grad u kojem ljudi žive za nogomet, što ih je silno razočaralo.
"Najuzbudljiviji grad je ispao", napisao je na Twitteru Sergej Galicki, lokalni milijarder koji financira najveći gradski klub, kad je 2012. saznao da se tu neće igrati ni jedna utakmica.
Amfiteatar gdje je Šmatkov na velikom ekranu gledao utakmicu između Urugvaja i Francuske, smješten je u prekrasnom mediteranskom parku koji okružuje jednako impresivnu Krasnodar Arenu otvorenu 2016. godine, kad ga je web-portal StadiumDB nazvao Ferrarijem nogometnih stadiona.
Stadion, park i ultramoderna nogometna akademija čine ogromnu cjelinu, koju financira Galicki, koji je okušao sreću u maloprodaji i koji je krenuo s revolucionarnim planom obnavljanja ruske nogometne kulture.
Krasnodar, jedan od najbrže rastućih gradova na jugu Rusije, bio je na predloženom popisu gradova, ali je uklonjen u posljednjem trenutku 2012. godine. Između ostalog, izgubio je od Saranska, malog grada s 314.000 stanovnika i s malim nogometnim klubom.
Mnogi su mještani bili zbunjeni ukazujući na činjenicu da je Krasnodar jedini ruski grad izvan Moskve koji je imao dvije nogometne ekipe u ruskoj prvoj ligi, Krasnodar Galicki i gradski klub Kuban, jedan od najstarijih timova u Rusiji.
Pritisnute kritikama, ruske su se vlasti počele braniti da je konačni odabir napravila Fifa. Također su rekli da je Soči, koji pripada istoj regiji kao i Krasnodar, već imao stadion koji je izgrađen za Zimske olimpijske igre. I Vitalij Mutko, tadašnji ruski ministar sporta, rekao je da, s kapacitetom 34.000 mjesta, stadion Krasnodar jednostavno nije dovoljno velik.
Premali? A što je s ostalima
No stanovnici Krasnodara su brzo primijetili da neki od gradova domaćina imaju još manje arene. U Jekaterinburgu su, primjerice, izgrađena pomoćna sjedala kako bi kapacitet stadiona jedva dosegnuo 33.000. Arena u Kalinjingradu, gdje je Hrvatska pobijedila Nigeriju na startu, također je manja.
Kao izgovor se spominjao i koloplet loših i zagušenih prilaznih cesta oko Krasnodara, kao posljedica nagle transformacije malog grada u milijunsku metropolu. Drugi su pak uzvraćali da bi upravo Svjetsko prvenstvo moglo biti dobar povod da se riješe prometni problemi izgradnjom novih cesta.
Ali pravi razlog koji ruske vlasti nikad nisu izgovorile je sasvim druge prirode. Naime, novi stadion u Krasnodaru mogao je svojom ljepotom zasjeniti sve one koji su u međuvremenu izgrađeni, a osim toga, država je htjela izgraditi još jedan novi, trošeći još više javnog novca.
Razlika između stadiona kojeg je izgradio svojim novcem Galicki i onih koje su gradili javnim novcem vidi se golim okom. Onaj u Krasnodaru obložen je talijanskim kamenom travertinom i podsjeća na Kolosej. U stadionu je postavljen i panoramski ekran - jedan od najvećih u Europi koji se proteže u krug iznad tribina, a ispod stadionskog krova.
Putinu je bio dobar
Neki od ostalih stadiona na Mundijalu, za razliku od tog, izdaleka doista izgledaju fantastično, ali požutjeli travnjaci, slomljene betonske ploče i jeftini materijal su više nego očigledni, unatoč tome što su građevinski radovi procijenjeni na isti iznos kao i za ovaj u Krasnodaru - oko 315 milijuna dolara dolara.
Razlika je bila tako očita da je 2017. ruski predsjednik Vladimir Putin čak izabrao Krasnodar da ugosti predsjednika Fife Giannija Infantina na Kupu konfederacija, kao uvod u Svjetsko prvenstvo. Tom prilikom Infantino je pohvalio infrastrukturu u Rusiji kao vrhunsko remek-djelo.
Iako stadion Krasnodar nije bio izgrađen za Svjetsko prvenstvo, Infantinov entuzijazam nije bio usamljen. Kad god ljudi posjete nogometnu akademiju Galickog, a tu je bila smještena Španjolska tijekom boravka u Rusiji, svi ostanu zapanjeni komforom i cijelim kompleksom.
- Mnogi ljudi, kad čuju o Krasnodaru, misle da je to samo mali grad - rekao je sportski direktor Maksim Savostin.
- Tek kad dođu ovamo, shvate kako je ovaj projekt doista poseban - kaže on.
Ipak, kad je Galicki počeo snažno lobirati za Krasnodar i utakmice Svjetskog prvenstva, javili su se i protivnici. To zorno ocrtava i duh grada i živahne nogometne scene.
Vjačeslav Bogorodicki, predani navijač Kubana, konkurentskog kluba, kaže da još nije kročio na novi stadion i da ga niti ne zanima postojanje kluba Galicki Krasnodar, koji je utemeljen 2008. godine, dakle 80 godina nakon gradskog Kubana, koji je proglasio u bankrot u svibnju 2018.
- Neki ljudi vole udobne stadione, gdje mogu piti colu i jesti kokice, ali klubovi poput Krasnodara za mene ne postoje - kaže Bogorodicki, pravnik po profesiji.
Navijači Krasnodara pak kažu da Galickom ne preostaje ništa drugo nego da počne od nule i da prkosi tradiciji.
- Ne možete to učiniti s lokalnom vlasti jer oni imaju svoje ambicije - kaže Jevgenij Rudenko, lokalni poduzetnik, iz kafića ukrašenog dresovima nekih od najuspješnijih igrača Krasnodara.
Iako podijeljeni između simpatija prema dva gradska kluba, navijači iz Krasnodara sad su ipak ujedinjeni u ogorčenju što je njihov grad isključen iz najveće nogometne priredbe. Kad je već tako, neka idući četvrtak na Maksimiru završi i s Europskom ligom.