Stvarno smiješno zvuči, ali naši su vaterpolisti istodobno i svjetski prvaci i najveći gubitnici. Četiri puta igrali su za brončanu medalju na Europskom prvenstvu, četiri puta su izgubili. Dvaput su igrali za broncu na Svjetskom prvenstvu, oba puta su izgubili, izgubili su jedina dva finala EP-a koja su igrali i finale Olimpijskih igara. Od 10 ključnih utakmica za medalju hrvatski vaterpolisti izgubili su ih čak devet, jedina pobjeda je iz finala prošlogodišnjeg SP-a. Na žalost, Ratko Rudić, koliko god velik trener bio, taj naš mentalitet nije uspio iskorijeniti. Vidjelo se to jako dobro i preksinoć protiv Mađara. Iako smo izgubili nesretnim golom tri sekunde prije kraja produžetka, iako vjerojatno imamo pravo se ljutiti na suce, jedan podatak i te kako jasno pokazuje da bronačnu medalju nismo dovoljno željeli.
Hrvatska je primila čak 15 golova, što pokazuje da prije svega nismo imali želje i motiva. Jer obrana se oduvijek igrala srcem...

'IMA LI IJEDNE NACIJE NA SVIJETU KOJA NE MRZI NAS SRBE'
I dok je Crna Gora dugo u noć “gorjela” zbog najvećeg uspjeha njihova najpopularnijeg sporta, Srbi opet žive pod dojmom da ih cijeli svijet mrzi. Iako čestitaju Crnogorcima na uspjehu, tvrde da suci imaju gotovo jednake, ako ne i veće zasluge za to europsko zlato. Tako se na listi onih koji “mrze” Srbiju našla Italija zbog suca Carla Salina i Turska zbog Erhana Tulge. Prema njihovim tvrdnjama, nema toga tko Srbiji ne želi zlo, a neki od njih se čak i pitaju:
- Ima li ijedne nacije na cijelom svijetu koja ne mrzi nas Srbe.