E, dobro ste se mene sjetili. Radio sam doslovce 'bogu iza nogu', rekao je Zoran Vulić (49), koji je od 2008. do 2009. godine bio na klupi tadašnjeg prvoligaša Luč Energije.

- Bolje bi bilo da smo igrali japansku nego rusku ligu, jer to zaista nije imalo smisla. Na utakmice u zapadne dijelove Rusije putovali smo tjedan dana ranije kako bi se priviknuli na vremensku razliku. Bili bismo stalno u avionu, let je znao trajati i deset sati. To su bili strašni napori. Onda bi se vratili u Vladivostok pa bi doktor rekao da igrači ne smiju trenirati tri dana da dođu k sebi - kaže Vulić, koji je mislio da sanja kad je prvi put došao u grad.

- Ljudi su hodali po moru. Ništa mi nije bilo jasno, izgledalo je kao fatamorgana. Tek sam nakon nekoliko trenutaka shvatio da je sve zaleđeno i da ljudi normalno šetaju po moru.

Vladivostok slovi za jedan od opasnijih gradova u tom dijelu Azije, no Vulić nije imao nikakvih problema.

- Ma kakvi, sve je bilo super. Svi su vrlo ljubazni, a hrane ima kakve poželite. Jedino što je strašno skupo. Nakon Moskve, Vladivostok je najskuplji ruski grad - rekao je Zoran, kojemu je jedino smetalo vrijeme.

- Hladnoće su bile nezamislive. Na utakmici u ožujku znalo je biti i -15 stupnjeva. Tijekom najgore zime bili bismo u Turskoj na pripremama. Bilo je zanimljivo, ali vratio bih se samo ako turist - zaključio je Zoran Vulić.

VLADIVOSTOK (RUSIJA)

Stanovnika: 578.000, udaljenost od Moskve: 6430 km, vremenska zona: GNT +10 sati, temperatura na početku sezone: -6 C