Vidio sam Nacha Nova kako prosvjeduje ispred Ibroxa. To je bilo to. Nacho i ja igrali smo zajedno i dijelili strast s navijačima. Morao sam reagirati, rekao je Dado Pršo.

Rangersov junak, koji je klubu s Ibroxa donio naslov prije gotovo deset godina, vratio se kako bi pomogao navijačima u spašavanju škotskog velikana. Klub je zbog milijunskih dugova izbačen iz prve lige, a navijači u posljednje vrijeme prosvjeduju zbog poteza uprave i dioničara Rangersa, koji je ujedno i vlasnik Newcastle Uniteda i tvrtke Sports Direct. Upravo je dioničar Rangersa Mike Ashley jedan od glavnih motiva za žestoke prosvjede navijača. On želi stadion Ibrox dati kao osiguranje za pozajmicu od 10 milijuna funti. Navijači za to ne žele ni čuti. Ne sviđa im se ni politika dovođenja Newcastleovih igrača na posudbu u Rangers. Pršo je stao na stranu navijača.

- Kad sam igrao, bio sam vojnik Rangersa. Nikad nisam odustao. Navijači su također vojnici i vidim da ni oni ne odustaju. Rado ću ih podržati u njihovoj borbi da vrate svoj klub. Pozivam sve da nam se pridruže - rekao je Pršo za škotske medije.

Rangersi su u njegovo vrijeme dominirali, igrali su Ligu prvaka, Ibrox je bio rasprodan... Čak je postojala mogućnost pristupanja Premiershipu, no od te ideje se naposljetku odustalo. Danas su Rangersi u velikim problemima, klub se bori za povratak u prvu ligu, a Pršo je stao na stranu navijača i ponudio se da će pomoći.

- Iako ne živim u Škotskoj, vidim što se događa s Rangersom. Oni će uvijek biti dio mene. To se ne mijenja, čak ni kad sam u Hrvatskoj. Znam kako je igrati pred punim Ibroxom. Doživio sam to mnogo puta. Danas je tužno vidjeti sve te ljude ispred stadiona kako prosvjeduju. Klub i navijači zaslužuju bolje - kazao je.

U Škotskoj nema stajanja, Prši je Ibrox zviždao

Dado Pršo je zbog požrtvovnosti dobio herojski status u očima navijača Rangersa. Ali nije to baš tako bilo na početku. Pršo je novinaru 24sata svojedobno otkrio anegdotu s njegovog početka u Rangersima.

- Dođem ja tek u Rangerse, prva utakmica. Suigrač napuca jednu loptu, ja krenem prema njoj i zastanem... Vidim, nema šanse da je stignem, već je u autu. I odjednom krenu zvižduci, zviždi mi cijeli stadion! Ja se mislim: ‘Što je sad ovo?!’ - pričao je Dado Pršo pa nastavio:

- Onda su mi suigrači na treningu objasnili: ‘Gle, trči na svaku loptu, razmiješ? Na svaku! Ako vidiš da će završiti u autu, baci se za njom, ukliži. Pokaži da ti je stalo. Na Otoku ne trpe tipove koji neće ni pokušati...’

Prši se to isprva činilo čudnim, ali ubrzo se prilagodio. Sjećate se kako mu je Ibrox skandirao kad je zabio sa zamotanom, potpuno razbijenom glavom?

- Ma toliko sam se na to naviknuo da sam pretjerao. Uoči oproštajne utakmice, na jednom treningu, igrali smo na dva gola i lopta mi je pobjegla. Bila je već skoro izvan igrališta, ali ja sam bio tako ‘izdresiran’ i jurnuo sam za njom automatski. Stigao sam je i pokušao smiriti, ali vraga... Pretjerao sam, stradalo je stopalo i popucali su ligamenti. Dobio sam pneumatsku čizmu i nisam mogao odigrati oproštajnu utakmicu.