Il Baretto zloglasno je mjesto. Tamo ne ide svatko, tamo se okupljaju najradikalniji navijači Atalante, oni koji su za klub spremni dati i život. No, posao ne pita, pa smo zakucali na vrata kafića, tik do stadiona.
- BBB? A što mislite, sjećamo li se - odgovorio je sredovječni čovjek za šankom, ispuhujući dim cigarete, te na talijanskom dobacio prijatelju da smo novinari.
POGLEDAJTE JAVLJANJE UŽIVO IZ BERGAMA:
- Te 1990. Boysi su napravili kaos, godinama poslije smo tražili priliku za revanš. U drugom poluvremenu počeli su bacati baklje na obične navijače i tu smo ‘pukli’. Krenuli smo prema njima, na putu smo pretukli nekoliko policajaca, no nismo ih uspjeli dohvatiti. Dobri su Boysi, baš dobri, veselimo se navijačkom okršaju na tribinama, tko će koga nadglasati, u Maksimiru su bili sjajni - kratko su nam ispričali.
Platili smo pivo i izašli. I krenuli dalje.
- Navijači Dinama tukli su se s policijom, a kad je završila utakmica, na lokalnom radiju išla je vijest da se mole građani Bergama da ne napuštaju stanove dok huligani iz Zagreba ne napuste grad. Eto, tako vam je bilo. Mi smo ostali u stanovima dok ulice opet nisu bile prazne.
Tako nam priča Corrado, vlasnik ugodnog restorana “Mister Michetta”. Na ulazu u restoran velika zastava Atalante, a iznad natpis “Grazie Ragazzi”.
- Nisam propustio niti jednu utakmicu Atalante. Zastava ispred restorana? Ne, nikada je ne skidam. Čekajte, iz Hrvatske ste? Mario Pašalić? Uh, dobar, jako dobar igrač. Konačno se nametnuo u momčadi, igra jako dobro, a budite sigurni kako će trener Gasparini od njega napraviti još boljeg igrača - priča Corrado.
Naravno, ide na utakmicu.
- Jedva čekam susret s Dinamom. Rezultat? Ma čista ‘jedinica’, tu nema priče. Vjerujem da će ovaj put sve proći puno bolje nego 1990., pa neka pobijedi bolji. Nema se smisla vraćati na ono što je bilo.
Na spomen Pašalića svatko će vam podignuti palac. Fin, pristojan, igrač bez ijedne mrlje ili afere, a takvi su uvijek na cijeni kod trenera i navijača. I tako smo se zaputili u Fan shop provjeriti popularnost hrvatskog reprezentativca, a ona se nerijetko mjeri u prodanim dresovima. Svi u gradu znaju za Fan shop, pa potraga nije bila duga. Zakoračili smo unutra, tražeći Pašalićev dres minutu, dvije, tri... Pet minuta. Deset minuta. Je li moguće da nemaju dres Marija Pašalića?
- Da, nemamo dres Pašalića. Točnije, nemamo ga izloženog - ljubazno je objasnila djelatnica.
- Želite li ga kupiti? Nema problema, samo naručite, dres će vam odmah doći, pričekate još minutu, dvije da vam otisnemo prezime i dres je vaš? Cijena? Ovako, dres iz Serie A košta 100 eura, a dres iz Lige prvaka 120 eura. Znate, ovi iz Lige prvaka su posebni jer je ovo prvi put da Atalanta igra u Ligi prvaka.
No, dobro, naručit ćemo dres, samo kako se prodaje Pašalić?
- Ne mogu vam reći da se njegovi dresovi najbolje prodaju, kod nas su i dalje najpopularniji Gomez, Zapata i Iličić. No, svakim danom imamo sve više zahtjeva i za dresovima Marija Pašalića, ipak igra jako dobro. Znate kako je to, Pašalić je i dalje posuđen igrač Chelseaja, navijačima je manje riskantno kupiti dresove igrača koji su već dulje u klubu.
I to je bilo to. Otišli smo u 50-ak kilometara udaljeni Milano, gdje u utorak igraju Atalanta i Dinamo. Dobra vijest je da bi ovo mogla biti utakmica bez nereda. Zašto? Pa, navijači Atalante neće krenuti prema Milanu prije utorka poslijepodne. Radni dan je, utakmica je tek u 21 sat i ne namjeravaju krenuti prije 18 sati. A ide ih 15.000...