Eh, kad se sjetim kad je prvi put došao. Mi smo otvorili 1986., a on je tad bio trener Rapida i velik gospodin. Kako je maksimalno bio angažiran uz momčad, tako je i tanjur morao biti maksimalno dobar, počeo je Ilija Djuric, vlasnik ribljeg restorana Ilija u centru Beča, u kojem je redoviti gost bio pokojni Otto Barić (87)
Malo je trenera koji su u Beču ostavili takav trag kao Otto Barić. S Rapidom je tri puta osvojio naslov prvaka, a doveo ga je i do finala Kupa pobjednika kupova 1985., kad je u finalu igrao protiv Evertona, tad jedne od najboljih europskih momčadi. I zato smo posjetili restoran u kojem je bivši hrvatski izbornik bio toliko cijenjen da je imao i svoje jelo.
- Prema njegovoj želji na tanjur se stavljala posebna kombinacija morske ribe, svježe uvezene iz Hrvatske - priča Ilija.
Kako bi iskazao poštovanje prema gostu i kombinaciji koju je Herr Otto tražio, Ilija je u ponudu uvrstio riblju platu pod nazivom “Otto Barić Maximale”. Na jelovniku je gotovo 35 godina, a čine je grdobina, lignje i škampi na žaru poškropljeni maslinovim uljem, češnjakom i peršinom te servirani uz krumpir i blitvu. Uvijek je jeo uz čašu bijelog vina i inzistirao je da ona budu hrvatska. Plata “Otto Barić Maximale” košta 29,90 eura, odnosno malo više od 200 kuna. Kad bi slavili pobjede i feštali, Barić je u restoran znao doći s cijelom momčadi i svi bi naručili omiljeno jelo - “Otto Barić Maximale”.
- Igrači su obožavali to jelo, voljeli su ga svi gosti, bilo je jedno od najtraženijih jela. Dok je bio trener austrijske nacionalne reprezentacije, u restoran je doveo kompletnu momčad, uključujući stručni stožer te vodstvo saveza. Ugovor sa Stuttgartom potpisao je kod mene na stolu u restoranu – prisjeća se Ilija omiljenoga gosta.
Nekadašnji vlasnik restorana, koji je danas naslijedio sin Denis Djurić, kaže kako je Barića u restoranu upoznao s Christianom Barnardom, prvim kardiokirurgom u povijesti medicine koji je obavio uspješnu transplantaciju srca s čovjeka na čovjeka. Nogometni trener i pionir transplantacije srca redovito su vodili zanimljive razgovore, dijelili spomenutu riblju platu te doživotno prijateljstvo.
Unatoč tome što zadnjih godina nije živio u Austriji, u restoran je dolazio najmanje jedanput godišnje.
- Barić je bio gospodin čovjek, ali volio je zapjevati starogradske dalmatinske – izjavio je Ilija ističući kako je plata “Otto Maximale” ostala omiljeno Barićevo jelo sve do kraja njegova života.
Dan poslije smrti Bečani su u suzama. Otišao je trener koji je austrijske klubove, što je u to vrijeme bilo nezamislivo, ucrtao na nogometnu kartu Europe. S malim Salzburgom borio se u Ligi prvaka protiv dvije megamomčadi, Milana i Ajaxa. Uh, kako su te dvije momčadi bile moćne, otprilike kao danas PSG ili Manchester City. Ma vjerojatno i bolje.
Uvijek fin, uvijek pristojan, uvijek dotjeran... Otta više nema, ali ostat će uspomena na jednog od najboljih hrvatskih trenera svih vremena... Herr Otto je bio genij.
POGLEDAJTE VIDEO: