U gradu nafte, granita i Alexa Fergusona ni po čemu se nije moglo vidjeti da se navečer igra europska utakmica.
Pokoji navijač iz Rijeke, bez okupljanja domaćih fanova na trgovima i ulicama. Aberdeen je tek neposredno pred odlazak na stadion prodisao svoju večer europskog nogometa.
Gajde za Ferrari
Na viktorijanskim fasadama nećete kao u Lijepoj našoj na svakom drugom koraku pronaći navijačke grafite koji su i ukras i upozorenje putniku namjerniku za koji se klub živi u gradu u koji je došao.
Škotska je uglavnom siva i nebom i bojom zgrada, ali - čista, uređena, bez bilo kakvih šaranja po gradu koji je na rijekam Dee i Don nicati počeo još prije 8 tisuća godina.
Ne možemo reći ni da je domoroce sa škotskog sjevera na bilo koji način dotakla nazočnost desetak Hrvata koji su večer prije utakmice napravili malu inspekciju noćnog života Aberdeena.
Kavez, pa što?
Škotima Hrvati nit' smetaju, nit' smo im posebno simpatični, a priča u rujevičkom kavezu valjda je smetala samo nekolicini od onih 300 koji su bili na Kvarneru. Ovih ostalih 199.700 ni na koji način nisu pokazali empatiju prema svojim sugrađanima.
- Bili su na Mediteranu, popili, pojeli, pogledali utakmicu i vratili se. Ako je nekome pala kakva kazna zbog pijanstva ljut je jer ga žulja novčanik. Ipak smo mi: Škoti - smijao se veseli Alistair Murray, taksist od svojih 50-ak godina kojem je bio gušt barem popričati s ljudima koji ljeta provode na +30, a more im je toplo i predivno.
Jedina sličnost između Rijeke i Aberdeena je što su oba grada luke i - galebovi. Ali aberdeenski su svi glasni k'o da su izašli iz pjesme pokojnog Vinka Coce. Po cijele se noći 'karaju' i to je kliktanje zvučna kulisa s kojom se u Aberdeenu ustaje, živi i liježe.
Ne kliče se ni Fergusonu. Samo klasični domaći nogometni fanatici kao autor ovih redaka i vi koji ih čitate s nostalgijom se, ako su dovoljno stari, sjećaju zlatnog doba svog kluba.
Nogometna sjećanja
Naravno, legenda o osvajanju Kupa Kupova i Superkupa, pobjede nad Realom i HSV-om prenose se s generacije na generaciju, ali desetljeća su požutila sjećanja i mladima su to priče njihovih ishlapjelih staraca.
U Aberdeenu i Škotskoj nogomet je doslovno lijek. Država ima nacionalnu strategiju borbe sa demencijom, a za one koji se teško sjete što su doručkovali, ali nefaljeno pamte sastav svojih Crvenih iz 1967. na Pittodrieju se okuplja skupina 'Football Memories' i u okviru akcije Alzheimer Scotland održava i mentalnu vitalnost.
Lokalni Evening Express posvetio je lijep prostor utakmici (tj. Aberdeenu) uz pokoji redak izjava Igora Bišćana. Inače, nekoliko navijačica i navijača Hajduka na jednotjednom izletu u Škotsku odlučilo je otići na Pittodrie i navijati za Rijeku...
Škoti su, uz sav respekt prema Rijeci, uvjereni da im treba samo malo hrabrosti i posve realno dosežni gol po poluvremenu da još jednom izbace Rijeku.
Neka im Kvržić i društvo pokažu da se - grdno varaju.