Hrvatska nogometna reprezentacija vratila se u Maksimir, prilično otužni Maksimir, poslije točno 570 dana. Izabranici Zlatka Dalića posljednji su put u Maksimiru ugostili Azerbajdžan (2-1), bilo je to još 21. ožujka 2019. godine.
Hrvatska je poslije toga igrala u čak pet hrvatskih gradova: Osijeku (Wales), Varaždinu (Tunis), Splitu (Mađarska), Rijeci (Slovačka) i Puli (Gruzija). Ovoga puta 'vatreni' su na povratak u Maksimir čekali 570 dana, a poslije dvoboja s Francuzima (14. listopada), veliko je pitanja kada će Hrvatska opet zaigrati na tom oronulom stadionu. Realno, neće tako brzo...
Svjetske doprvake je protiv Šveđana dočekalo tek 2020 gledatelja. Problemi s korona virusom, razne epidemiološke mjere, pa i loše vrijeme (pljusak počeo padati 10 minuta prije početka dvoboja, uz prilično hladan i neugodan vjetar) otjerali su navijače iz Maksimira. Razumijemo ih, maksimirski stadion doista ne priliči domu svjetske nogometne velesile, a već kao što je u najavi utakmice švedski izbornik rekao "To je tek jedan stari, dosadni, žalosni istočnoeuropski stadion". Dodali bi, prilično nefunkcionalan stadion.
Dapače, da se ova utakmica planirala igrati pred gledateljima, HNS zasigurno ne bi domaćinstvo dao Zagrebu, već bi 'vatreni' opet gostovali u Splitu ili Osijeku. Što je logično i razumljivo, ali nakon što je Uefa ipak dopustila dolazak gledatelja (30% kapaciteta) na tribine, čelnici HNS-a više nisu mogli mijenjati domaćinstvo. Pa je Maksimir i sa 'samo dvije tribine' ugostio hrvatski nacionalni ponos.
Sve je poznato, istočna i južna tribina već su dulje vrijeme izvan funkcije, pa su se navijači smjestili na sjeveru i zapadu. Na sjevernoj tribini dominirao je veliki transparent 'Croatia' napravljen od navijača iz Bribira i Crikvenice, a vidjeli smo još zastave iz Imotskog, Vukovara, Garešnice, Kutine, Posušja, Karlovca, Pule, Bjelovara, Velikog Polja, Vručica...
Navijači na sjevernoj tribini prije utakmice izvjesili su i jedan transparent u čast Ivanu Rakitiću koji se oprostio od nacionalnog dresa, ali i on je pred naletima vjetra na tribini izdržao tek nekoliko minuta. A na njemu je pisala jednostavna poruka 'Ponijevo Žepče, hvala Rakitići!'. Na zapadnoj tribini smjestili su se oni 'mirniji navijači' koji su s kabanicama i maskama bodrili 'vatrene'.
Inače, rezerve Švedske su u novinarskoj loži. Među njima i sin Henrika Larssona - Jonas.
A na kraju prvog poluvremena počela je jaka kiša, pa je dio od početnih 2020 gledatelja napustio stadion. Navijači na sjeveru 'zgurali' su se pod mali dio tribine koji je natkriven, samo je 10-ak najhrabrijih ostalo na svojim dotadašnjim pozicijama. A oni sa zapada nisu imali puno izbora, pa je velik dio navijača već na poluvremenu krenulo kući. Mokri do kože...