Profesor Željko Seleš, alfa i omega bjelovarskog rukometnog čuda, preminuo je u subotu u Bjelovaru poslijepodne u 92. godini. Profesor Seleš, koji je rođen u Gašincima pokraj Đakova, po dolasku u Bjelovar se primio rukometne lopte.

Bio je među osnivačima Omladinskog rukometnog kluba Partizan i gotovo dva desetljeća od osnutka njegov trener. Stvorio je nešto što nikome u sportu nije uspjelo. Momčad koja je pod njegovim vodstvom osvajala titule prvaka i kupove bivše države k'o na tekućoj vrpci. Svojevremeno su za njegove ere bili najjača momčad Europe.

Strah i trepet starog kontinenta koja je dolazila iz gradića u to vrijeme koji je imao desetak tisuća stanovnika. No najveći kuriozitet što su momčad činili mladići iz Bjelovara.

Neko vrijeme su igrače ORK Partizana zvali "Selešove bebe". Doista su to bili sve njegova djeca. Djeca koja su osvojila jedan europski kup i još dvaput poražena u finalu. Tadašnji klub koji je vodio Seleš u razdoblju od 1955. pa do 1973. godine, kad je nakon što je s momčadi osvojio Europski kup, godinu dana ranije i u godini smjene su poraženi u finalu Europskog kupa.

Ako se može kazati da je nekom stručnjaku bila učinjena nepravda, onda je to profesoru Selešu. Ubrzo nakon smjene klub je ispao u drugu, da bi ga ponovnim dolaskom na klupu Seleš uveo u prvu ligu. S Partizanom je osvojio sedam titula prvaka Jugoslavije i pet kupova iste države.

ORK Partizan je bio prva momčad iz bivše Jugoslavije koja je osvojila neku titulu europskog prvaka. Trenirao je i veliki THW Kiel, koji je pod njegovom palicom počeo europski uzlet. Možemo reći da je svugdje gdje je radio ostavio trag. Trag koji govori o velikom stručnjaku i još većem čovjeku.

Gospodina Seleša poznavali smo desetljećima i možemo reći da većega rukometnog stručnjaka nije bilo. Redovito smo se sretali i razgovarali o rukometu. Tako je bilo i prije nekoliko dana.

Nekud nam se žurilo i nismo se dugo zadržali u razgovoru, nadajući se da ćemo drugom prilikom nastaviti tako gdje smo stali. Nažalost, drugu priliku nismo imali. Uz rukomet, koji mu je bio najveća ljubav, znali smo pričati i o politici.

Najbolje se vidi kakvi su ljudi u politici jer on nikada nije dobio priliku da vodi reprezentaciju Jugoslavije. Ta ista politika mu je presudila i kod smjene u klubu. Sve je to podnio i nikada s gorčinom nije govorio o ljudima koji su mu sudili njemu. To je bio profesor Željko Seleš, i u takvom je duhu odgojio desetke reprezentativaca.