Deset godina je prošlo, sasvim dovoljno da sve moguće priče o Hrvoju Ćustiću budu ispričane, uključujući i onu posebno emotivnu, iz pera njegova prijatelja Danijela Subašića. No tih deset godina ni izbliza nije dovoljno da se zaboravi tragična smrt mladog nogometaša, događaj koji je potresao sportsku Hrvatsku. A najviše, naravno, njegovu obitelj i prijatelje, suigrače i ljude koji su živjeli i radili s Hrvojem, navijače Zadra...

Svi oni okupili su se na desetu godišnju njegove smrti na Stanovima, tamo kod onog kobnog zida u kojeg je Ćusta udario glavom 2008. godine. Na spomen-obilježje postavljeno Hrvoju u čast položili su vijence njegov otac Svetko i ostali članovi obitelji, predstavnici suigrača i navijača, pa trener Zadra Vjeran Simunić i igrači, zatim dugogodišnji direktor Josip Bajlo, a ispred HNS-a Zorislav Srebrić, čovjek za tužne trenutke. Naime, jedino je on iz HNS-a bio na posljednjem ispraćaju Brune Bobana, dok su svi ostali bili u SAD-u.

Bila je tu i cijela ženska nogometna reprezentacije Hrvatske, koja je u Zadru na pripremama, a ranije u utorak stigao je i prijedlog da se stadion u Stanovima nazove Ćustićevim imenom. To bi, recimo, bila lijepa gesta. I način na koji bi Hrvojeva tragedija, ali prije svega Hrvoje kao nogometaš, ostao vječno zapamćen.