Debakl je valjda najblaža riječ kojom bi se moglo opisati ono što su igrači Hajduka prikazali u večerašnjem ogledu s Varaždinom, no u sezoni u kojoj su bijeli ispali u prvom pretkolu EL od malteške Gzire i nikad ranije u domaćem kupu od Gorice, teško je više i pronalaziti riječi za opis muka koje Hajduk svako malo priušti svojim navijačima. Protiv Gzire Oreščaninov, protiv Gorice Burićev, a protiv Varaždina Tudorov Hajduk....
POGLEDAJTE VIDEO: Senzacionalna pobjeda Varaždina u Splitu
Na stranu konačan rezultat, od prve minute Tudorova momčad bila je bezidejna, nemotivirana, kao da ih nije briga niti im je imalo stalo da se barem potrude parirati gostima, koji su se od prve minute došli na Poljud nadigravati. Zaigrali su otvoreno od prve minute, štoviše, nakon promašenih prilika hrabro su ostajali i pritiskali zadnju liniju Hajduka, i kažnjavali svaku njihovu pogrešku, poput Mujakićevih i Barryjevih kod prvoga i trećeg, Posavca kod drugoga gola...
Vrč ide na vodu dok se ne razbije, a Hajdukov se razbio u trećem kolu nastavka prvenstva, nakon što su u prva dva, protiv Intera i Istre opasno plesali po rubu poraza i živaca svojih navijača. Sve je to Tudor pokušavao 'ispeglati' na press konferencijama, najprije zamjenama teza, potom i guranjem minimalnih pobjeda u prvi plan, na koncu i slikovitim usporedbama s rezultatima i igrama ''jednoga kluba sa sjevera Italije''.
No osim rezultata večerašnje utakmice najbolje bi bilo za usporedbu uzeti primanja. S jedne strane najskuplje momčadi Hajduka u novijoj povijesti, a s druge primanja Varaždina koji ih je posramio na terenu. Najskuplji igrač Varaždina mjesečno zarađuje 1.500, a najskuplji igrač Hajduka 50.000... Eura! Mjesečno!? Previše za ono što prikazuju na terenu i za rezultate koje postižu u ovoj sezoni obilježenoj debaklima... Za koje su u prvom redu krivi igrači, u svakom slučaju više nego trojica trenera koja su ih vodila....
Riječ - dvije svakako zaslužuje i večerašnja taktika trenera Igora Tudora, čije teško razumljive eskapade iz utakmice u utakmicu nižu upitnike nad glavama svih kojima je bijela boja u srcu. Danas je prema najavama na teren poslao Dolčeka, Čolinu, Nejašmića i Eduoka od prve minute, iako na njih do sada gotovo uopće nije računao. I opet je 'otkrivao toplu vodu' s Juranovićem na poziciji stopera, Dolčeka je gurnuo na desno krilo pa ga je izvadio u 37. minuti, Mujakića je izveo u poluvremenu iako se i s tribina vidjelo da je ovaj ozbiljnije ozlijeđen odigrao dvadesetak minuta, pa je na koncu završio na štakama!? Umjesto da iz tri utakmice protiv posljednjeplasiranih momčadi uzme svih devet bodova i uigra momčad za borbu za drugo mjesto, Tudor priliku nije iskoristio...
Na utakmici bez gledatelja jedna signalna raketa pala je u drugom poluvremenu na centar Poljuda. Raketa kakva se inače ispaljuje s broda koji se nađe u opasnosti, kao poziv u pomoć... Možda navijači koji su je ispalili i nisu imali tu namjeru, ali simbolika je više nego jasna, Hajdukov brod već dugo brodi opasnim vodama...
Da ne bi bilo zabune, ovo nije najgori poraz Hajduka na Poljudu, niti je najgori poraz od Varaždina, naime, 17. kolovoza 2001. godine Varaždinci su slavili s čak 5:1 usred Poljuda.