Sutra će biti točno 594 dana od od zadnje utakmice Hrvatske i Srbije. Tog 29. lipnja pretprošle godine u Budimpešti igrali smo posljednju i, kao što će biti i ona sutrašnja u Dohi, u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva.
Radovali smo se mi s 14-12, Toni Popadić bio je spektakularan s 12 obrana. Prošli smo u polufinale pa potom izgubili od Španjolaca i Grka koji su nam okončali 15-godišnji niz medalja na svjetskim prvenstvima. Jedna će se pak, reprezentacija, sutra oprostiti od medalje, a druga će u polufinale.
- Još jedna velika utakmica u nizu ove godine, iako moramo biti iskreni i reći da nas zadnje dvije nisu nešto previše potrošile. Energetski smo spremni. Ponavljam, nas je Europsko prvenstvo u našoj zemlji "izmasakriralo", fizički i psihički, ali ne treba se sada na to vraćati. Mislim da smo se odmorili, da su igrači spremni i svjesni što nas čeka - uvodno će izbornik Ivica Tucak, dan nakon što je Hrvatska ispunila osnovni cilj u Dohi.
I mi i Srbi osigurali smo olimpijsku vizu za Pariz, susjedi prvim mjestom u skupini i izravnim plasmanom u četvrtfinale, do kojeg smo mi došli uz još jedan lakši trening protiv Kine.
S Kinezima su takvi protivnici u Dohi postali prošlost. Laganih više nema, ostali su najbolji od najboljih, premda bismo u ovo društvo definitivno uvrstili i SAD, koji je imao peh u teškoj skupini pa Italiji kao protivnikom u osmini finala. Baš su Amerikanci protiv Srba u skupini vodili 8-5 kada je najbolji Amerikanac, možda i najbolji centar svijeta Ben Hallock, brutalnim prekršajem na Jakšiću ostavio momčad četiri minute s igračem manje uz poklonjeni peterac. Srbi takav poklon nisu propustili.
Prošloga ih je mjeseca u Zagrebu u četvrtfinalu Europskog prvenstva izbacila mlada Mađarska, sjećate se sigurno prijelomnog trenutka kada je Riječaninu Marku Raduloviću u drugoj seriji raspucavanja ispala lopta pri zamahu. U Dohi ga nema. I četvrto su veliko natjecanje u nizu Srbi ostali bez medalje. Zadnju su osvojili još u Tokiju, najsjajniju. Tada su se oprostili Filipović, Prlainović, Pijetlović, svjetske klase kakve su danas tek Mandić i Jakšić, ali ostatak reprezentacije nije na toj razini. Vidi se...
Pravi Bijač
- To je rezultatski deficit, ali Srbija je uvijek sjajna reprezentacija, vaterpolska velesila. Nikako nećemo smjeti dopustiti ulazak u bilo kakav fizički vaterpolo s njima, jer fizički su jači od nas. Mi moramo utakmicu postaviti u jako snažan ritam, strahovito puno plivanja, tu smo mi brži. Ako ćemo tako odigrati, teško će to Srbija pratiti. Sporiji su nego mi i ako obrana bude dobra, onda ćemo ‘biti na konju’. No, uđemo li u igru jedan na jedan, onda smo gotovi - najavio je izbornik.
Kao i svaki puta u ovakvim utakmicama, inspiracija golmana bit će čimbenik koji bi mogao uvelike odlučiti. Zadnji puta taj je na našoj strani bio Toni Popadić, sutra trebamo pravog Marka Bijača.
- Na Mandiću i Jakšiću će sigurno biti posebna naša pozornost, jer su im to glavni igrači. Isto tako, svjesni smo da ćemo morati pružiti najbolju moguću igru ovdje u Dohi. Oni imaju puno rješenja u napadačkoj igri, ali uvježbavali smo neke stvari za koje mislimo da će biti od iznimnog značaja. Prvenstveno kako bismo zatvorili njih dvojicu, a onda i iskoristili neke naše šanse - poručio je Bijač.
Te šanse, u napadačkom dijelu, može bitno uvećati pravo izdanje Jerka Marinića Kragića. Solidnog na ovom turniru, ali najbolja njegova izdanja, kao iz Zagreba, očekujemo počevši od utorka.
- Srbija je jako dobra momčad i nije sve na Mandiću i Jakšiću koji, istina, jesu svjetske klase, ali imaju i dobrog vratara, dvojicu jako dobrih centara, željni su dokazivanja i rezultata. Oni će biti na sto posto, ali jednako i mi, samo što se nadam da ćemo mi na kraju slaviti. Mi smo došli ovdje boriti se za medalju, pa tko god da je, cilj je isti. Pobjeda i prolazak u polufinale. Sad idemo pokazati koliko vrijedimo, nakon što smo osigurali nastup na Olimpijskim igrama.
Točno, to je novi cilj sada kada smo prvi riješili. Inače, još jedan podatak nas čini optimistima. Iako u ukupnom omjeru zaostajemo za susjedima (14 pobjeda, sedam remija, 19 poraza), na svjetskim prvenstvima pobijedili smo tri puta u pet susreta.