Hrvatska vaterpolska reprezentacija nenadano je ranije završila put na Svjetskom prvenstvu u japanskoj Fukuoki. S najveće svjetske smotre odlazi tek kao deveta momčad svijeta, no još ima načina kako izboriti Olimpijske igre u Parizu.
Izbornik Ivica Tucak je nakon ispadanja rekao kako se lošijoj predstavi nije nadao, a u razgovoru za Hrvatski radio dotaknuo se i eventualnog odlaska.
- Najteži je ovo period jer ovakav nismo imali još od Eindhovena 2012. pod Ratkovim vodstvom. Utučen sam, izgaram iznutra, iako bih volio da s ovoliko iskustva ne utječe toliko na mene, ali što ću, to je dio mog karaktera i života. Jer vaterpolo jest veliki dio mog života, a ova reprezentacija mi je kao dijete, nešto s čime ustajem i liježem - rekao je hrvatski izbornik pa nastavio:
- Završili smo na poziciji koja definitivno ne pripada hrvatskom vaterpolu, ali odradili smo posao do kraja kako smo mogli i morali. Nije bilo nikakvog raspada, reagirali smo sportski, znajući da se u sportu događaju i porazi, da ne možete uvijek biti u vrhu. Dozvolit ćete mi da podsjetim da je od 2005. Hrvatska svaki put igrala barem u polufinalu Svjetskih prvenstava. Naravno da je tome morao doći kraj, a svima nam je teško da se dogodilo baš ovdje. Meni najteže.
Tucak ističe da je u ovim trenucima nešto teže jer Hrvatskoj nedostaje individualna kvaliteta.
- Nismo više reprezentacija koja ima strašnu individualnu kvalitetu, u takvim okolnostima morate igrati "na nulu". Mi smo nažalost previše puta odlazili u rezultatski minus i trošili puno energije. Nije nam išao na ruku ni broj isključenja, nedostajalo je i sreće. Na koncu ne treba zaboraviti da smo zbog ozljede ovdje bili bez Lorena Fatovića, koji je "sol i papar" ove reprezentacije, a znate kako je kuhati bez soli i papra. Ne tražim alibi, ali sve to moram uzeti u obzir, ne smijemo samo reći da se radi o nedostatku sreće. Sve ono što smo radili i sve to što se u utakmici događalo, stalo je u tu jednu loptu koja na kraju nije otišla na našu stranu. Meni i mojim suradnicima je donekle već jasno zašto je to ispalo tako. Uostalom ova reprezentacija je nova i još nije "maturirala", zato sam i rekao da su neki od igrača ostali glavama u Splitu, to je cijena odrastanja. Srećom, u sportu se ne živi od "jučer", nego samo od "sutra".
A nakon poraza od Crne Gore razmišljao je o odlasku.
- Bio sam toliko uzdrman da sam se htio odmah povući, sumnjao sam, pitao se možemo li izaći iz ovoga... Da budemo jasni, sve sam to rekao i igračima, s kojima imam rijetko viđeno uzajamno povjerenje. Jutro nakon Crne Gore pričali smo upravo o ovim stvarima, rekao sam da nisam siguran mogu li ići dalje, jer ako ne osjetim glad i strast, ako imam bilo kakvu sumnju, ja se moram maknuti! Tumarajući sljedećih dana hodnicima ovoga hotela ipak sam posložio neke kockice u glavi i ponavljam da s moje strane postoje motiv i želja da završim ovaj olimpijski ciklus, da pokušam uloviti to zlato koje mi nedostaje. Osjetio sam da imam i podršku igrača, a njih nemam pravo izdati. Međutim, ako itko drugi misli da je problem u meni, da sam krivac za ovaj rezultat, s te strane sam spreman staviti mandat na raspolaganje, za dobrobit hrvatske reprezentacije.
Čelnici saveza su ti koji bi mogli zahtijevati Tuckov odlazak. Ratko Rudić mu je pružio podršku, jesu li se ostali javili?
- Naravno da jesu, sjest ćemo za stol s predsjednikom Drnasinom, direktorom Bukićem, stručnim povjerenstvom... Naravno da su mi dali podršku, kao što je očekivano da su izašli neki ljudi. Znate, postoje moralni ljudi koji imaju pravo reći da ja nisam dobar trener i to me čini boljim, ali da izlaze bivši kolege, koji su tražili i od mene i od saveza kojekakve usluge, pa sada blate i mene i Savez, ljude kojim su mu dali kruh... Prepoznat će se o kome je riječ.