Tužan i razočaran se Ivica Tucak pojavio pred kamerama nakon poraza od Španjolske (11-10) u finalu Europskog prvenstva. Bio je izvan sebe i u šoku nakon dramatičnog poraza. Dok je jedva prozborio nekoliko rečenica, oči su mu se caklile. Bio je na rubu suza, nije imao snage ni pričati pa se povukao u osamu.
Nakon što prespavao noć i razmislio o svemu, izbornik Hrvatske je dan nakon teškog poraza stao pred novinare i odvrtio jučerašnji film. I dalje su rane svježe i bolne, poraz je to koji će teško ikada zaboraviti. No, vremena nema za plakanje, hrvatske reprezentativce već za tri tjedna čeka Svjetsko prvenstvo u Dohi. Pitanje je u kakvom sastavu ćemo tamo otići zbog problema s ozljedama.
- Jutro je najteže, jutro je teško. Citirat ću kolegu i zahvaliti se ovim putem Zlatku Daliću i Marijanu Kustiću, Ćorluki i Mandži, svim sportašima, ali Dalić je bio na večeri, došao je pozdraviti dečke i rekao: "Zbog jutra nakon poraza mrzim biti trener". Ta rečenica sve govori. Jutro je jako bolno, ali nema plakanja. Moramo ići dalje, za tri tjedna nas čekaju još teže obaveze. Nismo uzeli ono najvažnije, zlatnu medalju, nismo izborili Pariz i za tim najviše žalimo. Nemamo vremena, potrošeni smo, a već 22. siječnja u večernjim satima se skupljamo, ne znamo gdje. Imamo četiri ili pet dana, moramo se odmoriti, pregrupirati. Nećemo ovo nikad zaboraviti, ali dozvolite nam da budemo ponosni na ovo što smo napravili. Znam da je teško, ali život ide dalje - kazao je i dalje vidno razočarani Tucak.
Bez obzira na poraz u finalu, srebro je novi veliki uspjeh hrvatskih vaterpolista koji se s pravom nadaju napasti medalju na SP-u.
- Siguran sam da dolaze vremena u kojoj ćemo se svakoj medalji hrvatskog sporta silno veseliti. Dávid Jansik, dokapetan mađarske reprezentacije, pitao me "Pa odakle vi momci, kako uspijevate?". U Mađarskoj možeš dirati sve, tamo se sport i sportaši ne diraju. Kod nas nažalost nije tako, duboko se nadam da će se to promijeniti i da će se puno više ulagati u sport. Znam koliko je Vlada digla ulaganja u odnosu na ono prije, ali to je i dalje toliko malo. Moramo biti svjesni da će uskoro doći teška vremena za hrvatski sport, jer što god napravite uvijek će neki govoriti "što njima treba...". Najveća poruka ovog Eura nije ni srebro, niti divna atmosfera, niti sve ostalo, najljepša poruka je da će se 100, 200, 300 nove djece upisati na vaterpolo, na sport, neće biti na ulici. Neka nova djeca će htjeti biti Bijač, Fatović, Bukić... Srebro je veličanstven uspjeh, ali izgubiti ga na onaj način je izuzetno bolno.
Hrvatska je znala kako se postaviti protiv Španjolske i to je sjajno funkcioniralo. Vodili smo gotovo cijelu utakmicu, imali plus dva uoči posljednje četvrtine, ali onda se dogodila blokada. Furija je zabetonirala obranu, zabila nam tri gola i otplivala do zlata. Slovenac Boris Margeta i Grk Georgios Stavridis bili su suci finala, a kako se može zaključiti iz izjava izbornika Tucka, bio je bijesan na jednog od njih. Nije otkrio o kome je riječ.
'Bilo je to u režiji jednog čovjeka!'
- Izgubili smo od suparnika kojemu treba skinuti kapu, najbolja reprezentacija na svijetu. Divni su momci, trener je fantastičan. Nismo imali dovoljno snage i koncentracije, nismo imali sportske sreće. Imali smo čovjeka protiv kojeg nismo mogli igrati, tako je kako je. Za dobiti Španjolsku morate biti na 115 posto svojih mogućnosti. Bili smo odlični veći dio utakmice, ali neke stvari nam nisu išle u prilog. Čovjek kraj bazena ili u bazenu? Sve ste me razumjeli... U zadnjoj četvrtini smo imali tri dosuđena kontra-faula. Jedino isključenje u zadnjoj četvrtini dobili smo potkraj utakmice. Kada su Španjolci bili bezidejni, dobili su igrača više na kraju i majstorija na kraju, kojoj treba skinuti kapu. Rekao sam, takav gol nisam vidio od finala Olimpijskih igara 1984., kada je Jugoslavija osvojila zlato. Kada to napravite 48 sekundi prije kraja utakmice, onda samo treba reći "svaka čast".
Naporan turnir učinio je svoje. Neki moraju na operaciju, neki su izraubani i iscrpljeni.
- U petak Popadić, rezervni vratar, mora ići na hitnu operaciju lakta. Danas ćemo vidjeti situaciju s Lukom Bukićem, koji bi također trebao ići na operaciju. Ne daj Bože da se nešto dogodi Marko Bijaču, jasno je kakva bi bila situacija. Pariz je ključni cilj ove generacije, da smo uzeli zlato jučer, opet bih vam isto rekao. Vjerujem da u sportu postoji netko gore, koji je odlučio da je ovako moralo jučer biti, ali vjerujem da sve ima svoje zašto i da će se to negdje vratiti. Možda ne u Parizu, ali sigurno hoće u karijerama ovih igrača. Zamjeram li nešto sebi? Zamjeram što nisam uzeo zlato, boljet će me ovaj poraz vjerojatno cijeli život.
'Ovaj poraz nikada neću zaboraviti'
Hrvatska bi s europskim zlatom osigurala i Olimpijske igre pa bi izbornik odmarao najvažnije igrače i ne bi ih vodio u Dohu, no sada mu je propao plan.
- Zato mi je posebno žao, šest ili sedam igrača ne bi išlo u Dohu. Nažalost oni moraju ići tamo, bit će to velika potrošnja za njih. Nemamo vremena, možemo ih pokušati osvježiti jedino, pokušati ispraviti taktičke greške, ali to će strašno potrošiti naše igrače. Doha je sad prvi cilj, ne medalja, nego moramo otvoriti vrata Pariza. To je ključ svega, moramo ići u Pariz. Ne želim više uopće pomisliti na Rotterdam, čeka nas teško Svjetsko prvenstvo. Pariz je misija mog života, to mi je jedino u glavi. Zaslužili smo Olimpijske igre, jedna smo od najvećih vaterpolskih nacija na svijetu. Ne budemo li tamo, to je debakl. Španjolci nas više nikada neće dobiti lako.
Pitanje je hoće li rane ikada zacijeliti...
- Ovaj poraz sigurno neću nikada zaboraviti. Jedan čovjek je bio neobjektivan, dovodio do ludila... Ali dobro. Španjolci imaju čovjeka koji delegira suce, moramo toga biti i svjesni. Imaju snagu i izvan bazena, čestitam Španjolcima u bazenu i njihovu treneru, ali jedan čovjek od dvojice jučer nije bio objektivan. Kada ne date čovjeku faul, šest sekundi se bori za život na isteku treće četvrtine, ali on se digne i zabije gol. Svjedoci ste situacije, riječ je o Lorenu Fatoviću, tada mi je bilo sve jasno. U zadnjoj četvrtini su nas neke situacije koštale glave, stojim iza ovoga. Pogledat ćemo sve zajedno ako treba, donijet ću vam video. Bilo je to u režiji jednog čovjeka, nije mu prvi put.