Deveta medalja s Hrvatskom oko vrata bila je zlatna. Nakon Budimpešte, otišao je do kraja i u Dohi. Ivica Tucak u 17 mjeseci bio je zlatni i srebrni na Europskom prvenstvu, sad i svjetski prvak. Kapa do poda. Italija je pala nakon peteraca u finalu.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Dobro je, hvala Bogu da je završilo ovako kako je završilo. Zaslužili smo, odigrali vitešku utakmicu. Borili smo se kao lavovi, padali, dizali protiv strašnog protivnika koji je danas možda igrao najbolju utakmicu od kad ja Talijane gledam i skautiram. Išli su preko glave, nisu se štedjeli, ni oni ni mi - rekao je Tucak i nastavio:
- Napravili smo veliku stvar, osvojili naslov svjetskog prvaka. Da nam je netko rekao da ćemo imati dva finala, da ćemo biti svjetski prvaci na ovaj način, valjda nitko ne bi vjerovao, tim je slađe, ali evo, sad smo onako malo umorni, potrošeni. Ali vjerojatno još i nisam ni svjestan svega.
Završio je u bazenu iako to nije htio...
- Ja sad ovom malom luđaku Lorenu govorim da me ne baca jer imam stent, rečeno mu je da ne, ali on me baci, haha. Sad je to isto možda izraz da me se želi što prije riješiti.
Kaže, prije dvije godine stvorio je momčad za naslov.
- Ovaj je naslov izvojevan s jednom novom ekipom, ekipom koja je formirana prije dvije godine. Ja se sjećam riječi velikog broja ljudi koji su govorili da čekaju teški dani Hrvatsku. U dvije godine smo napravili strašno puno, postali svjetski prvaci, postali europski prvaci. Presretan sam. Ovo mi je, rekao bih, životna matura s ovakvom ekipom. Stvoriti je, formirati je, doći do naslova svjetskog prvaka. To je sigurno vrijedno kao i zlato.
A bilo je teško i bolno vratiti se nakon poraza od Španjolaca prije mjesec dana u Zagrebu.
- Nikada ova reprezentacija nije pala. Pa i onda kad su nas prozivali u onom finalu, to je bio takav splet okolnosti, ali nismo pali moralom, nismo pali željom, nismo pali voljom. Nekad te ti peterci nagrade, nekad ne. Ovo je bila jedna strašna utakmica, a mislim da je stvarno pobijedio vaterpolo.
Ostala je još jedna misija. Otići do kraja i na Olimpijskim igrama u Parizu. Taj naslov Tucak još nema. Hrvatska ga čeka od Londona 2012.
- To je moja životna želja, to sam već rekao. To je moja misija, moj put. Ja želim olimpijsko zlato. Dok ga ne budem imao u svojim vitrinama, neću biti miran i nadam se da će to biti s hrvatskom reprezentacijom. Osvojio sam sve, igrao olimpijsko finale, ali želim s ovim momcima, predivnim momcima koji mi toliko vjeruju, ja njima i oni meni, i imamo strašnu kemiju. Olimpijske igre su san, a onda mogu, što se mene tiče, u penziju - rekao je Tucak.