Doživjeti stotu, doživjeti stotu. Ali, trebalo je i preživjeti dramu s francuskim začinom da u Dohi zapjevamo hit Bijelog dugmeta. Da doživimo stotu utakmicu Hrvatske i Italije. Pa, ima li veće simbolike nego da ona bude finale Svjetskog prvenstva?
Mjesec dana nakon europskog finala, Hrvatska je i u svjetskom. Četvrtom ukupno. U dva je pobijedila, u Melbourneu i Budimpešti, u jednom, u Kazanju, izgubila. Osvojili smo Australiju i Europu, ali Aziju još ne.
- Spremni smo. To je najbitnije - poručio je, prenosi HVS, izbornik Ivica Tucak, koji je potpisao šesto izborničko finale odnosno točno polovicu svih hrvatskih na velikim natjecanjima.
- Ovo mi je treće finale SP-a i naravno da sam presretan. Čeka nas taj zadnji korak i moramo ga napraviti. Hoćemo li uspjeti, ne znam, ali moramo napraviti sve da osvojimo zlato. Možda nećemo uspjeti, nema jamstva, ali moramo napraviti sve od sebe da u tomu uspijemo.
Tucak je često uspijevao protiv Italije. Bilježimo četiri značajnije utakmice, u tri je nadmudrio kolegu Alessandra Campagnu. Prvi puta za prvu medalju, svjetsku broncu 2013. u Barceloni, drugi za europsku broncu u istom gradu i treći, zadnji, u Splitu, u polufinalu EP-a pretprošlog rujna. Campagna je dobio tek četvrtfinale EP-a 2014.
Učenik Ratka Rudića odveo je Italiju do dva svjetska zlata, 2011. u Šangaju i 2019. u Gwangjuu. Ali, ono bitnije, mi smo protiv jadranskih susjeda osvojili oba zlata, europsko u Zagrebu i dvije godine kasnije u Londonu. Dvanaest godina kasnije u Dohi nema nijednog aktera tog olimpijskog finala.
- Italija, Španjolska i Hrvatska su jedine tri reprezentacije koje su nakon Igara u Tokiju 2021. non-stop negdje u polufinalu. Mi nismo bili u Fukuoki 2023., pa i Talijani, ali tu smo svi mi u vrhu. Talijani su strašna reprezentacija s dva-tri izvanserijska igrača počevši od Francesca di Fulvija. Ritam ubitačan, plivanje uvijek na rubu incidenta, s pokušajem igre ‘produženog faula’ gdje te maltretiraju. Ali, da mi njih možemo pobijediti, to je apsolutno jasno! Ne volim gatati i uvijek govorim, ono što je bilo jučer u sportu ne vrijedi za danas, za sutra, ali osobno se ne sjećam kad nas je Italija zadnji put pobijedila. Ne daj Bože da to bude baš sada, u finalu. Oni su veliki suparnik, momčad koja zaslužuje svako poštovanje. Ja ih respektiram, ali vjerujem u svoje momke koji igraju sjajno. Moramo se samo malo probati odmoriti. U glavi ćemo biti pravi - izbornikova je poruka.
Talijani su, prije mjesec dana u Zagrebu, osvojili broncu, ali da su nas oduševili igrom... Ni blizu! Nisu, iskreno, ni ovdje u Dohi sve do polufinala protiv Španjolske, koju su ugasili perfektnom obranom (8-6) kojom je paradirao golman Del Lungo. Pa, nismo baš uvjereni da bi još u osmini finala, kada je ulog bio Pariz, prošli jake Amerikance da oni nisu igrali bez najboljeg centra svijeta Hallocka zbog suspenzije. Dobili su 13-12.
Međutim, Italija je moćna, vrh vrhova. Reprezentacija čiju okosnicu čine igrači Pro Recca, najboljeg kluba na svijetu, koji vodi Sandro Sukno. Time smo vjerojatno sve rekli. Di Fulvio praktički ne izlazi iz bazena, ali u zadnje dvije utakmice uglavnom je promašivao (1/8 protiv Grčke, 2/4 protiv Španjolske). Nadamo se da će nastaviti i sutra.
Do prošle godine u Pro Reccu je igrao Luka Lončar, koji na ovom turniru obavlja posao kakav smo od njega i očekivali.
- Lijep je osjećaj kada si u finalu, ali moram priznati da smo i malo nestrpljivi sada. Jedva čekamo da počne finale. Uzbuđeni smo, vjerujem da možemo još dodatno podignuti razinu igre i pružiti dobru utakmicu. Naš i moj cilj, uostalom, kad sam se vratio u reprezentaciju, jest bio stvaranje momčadskog duha, velike atmosfere i da možemo parirati najboljima. Bili smo malo nesigurni nakon rezultata u Fukuoki, ali smo iz utakmice u utakmicu rasli i pokazali da se možemo nositi s najboljima. Finale je uvijek najzahtjevnija utakmica na turniru i vjerujem da će nam biti teško, ali momčadskom igrom, pomaganjem jedni drugima, vjerom u sebe, možemo parirati Talijanima - poručio je najčvršći hrvatski Lonac.
Marko Žuvela radio je jučer sjajan posao u zatvaranju francuskog čuda Thomasa Vernouxa. Sutra ga očekuje novi posao protiv Di Fulvija.
- Nitko od nas ovdje ne želi izgubiti još jedno finale. U polufinalu je bilo teško, fizički i psihički, ali znam da neće ništa lakše biti ni u finalu. U zadnjih nekoliko godina dosta smo sparirali s njima, priprema, pa i utakmica. Tako da niti su oni nama niti mi njima nepoznanica. Neće biti iznenađenja, već samo… Jedna lopta. Kod Talijana svak’ ima šut, agresivnost, svatko od njih je opasan. Sigurno da je Di Fulvio glavni pokretač njihovih napada, kao i vratar Del Lungo. Zato Di Fulviju ne smijemo dati prostora za razigravanje njihove igre, napada. Njega treba što više eliminirati kao što smo radili s Vernouxom protiv Francuza ili Mandića protiv Srbije. Nadam se da ćemo to uspjeti i odnijeti zlato u Hrvatsku - poručio je naš najmlađi (22) i najviši (201 cm) igrač u Dohi.
Jedan koji nas je, pak, ugodno iznenadio jest Franko Lazić. Nije dosad dobivao značajniju minutažu na velikim turnirima, ali ovdje mu se otvorilo izostankom Luke Bukića.
- Kad se probudiš ujutro s osiguranom medaljom, a pogotovo nekima od nas kojima je to prva takva, osjećaj je krasan. Opet, nećemo se time zadovoljiti, želimo zlatnu medalju! Znamo da će biti teško s Talijanima. Oni uvijek ‘čupaju’, prelaze preko glave, agresivni su i pogotovo sad s novim pravilima, pa onda i VAR-om. Treba paziti i ne nasjedati na provokacije. Treba biti smiren i odigrati samo svom snagom. Vjerujem ja da će biti dobro. Umora ima, to da i ima ga puno, ali za finale… Sad se sve rezerve snage ostavljaju u bazenu. Odlučuju sitnice. Promašeni peterac, neka kontra, u trenutku se situacija promijeni. To će odlučiti, a nadam se na našu stranu.
Ukupan omjer Hrvatska - Italija:
- 50 pobjeda Hrvatske
- 39 pobjeda Italije
- 10 remija
- Gol razlika: 844:799