Hrvatski su vaterpolisti cilj ostvarili, postali su prva naša reprezentacija na Olimpijskim igrama u Parizu. Posao, ruku na srce, nije bio težak, dovoljno je bilo u osmini finala Svjetskog prvenstva obračunati se s Kinom, reprezentacijom države koja ima četiri vaterpolska kluba i svega 70-ak registriranih igrača, koji imaju šest utakmica godišnje. Pa pobjeda 22-4 nimalo ne čudi.
"Barakude" tako sada neopterećeno idu na četvrtfinalni okršaj sa Srbijom. I, vjerujemo, dalje u borbu za medalju.
- To smo željeli. Godinu dana smo lagano strepili hoćemo li, kada ćemo, gdje ćemo se plasirati… Nismo uspjeli u Fukuoki, pa ni u Zagrebu i Dubrovniku. Evo, sad smo to napokon potvrdili. Govorio sam stalno da Hrvatska mora biti na Olimpijskim igrama, to pripada našoj reprezentaciji. Ovo je ipak neko olakšanje, ali ćemo pokušati napraviti sve da ovaj turnir završimo na najbolji mogući način. Međutim, prvi cilj je ostvaren i idemo dalje - rekao je izbornik Ivica Tucak pa najavio susret sa Srbijom:
- Dvije reprezentacije koje su ostavile trag u svjetskom vaterpolu. Možda su Srbi rezultatima malo ‘zapeli’ u zadnje 2-3 godine, ali su ipak aktualni olimpijski pobjednici. Čini mi se da je ovdje čak šest zlatnih olimpijaca iz Tokija, a na to ne treba više ništa dodati. Vjerujem kako ih možemo pobijediti, imamo i snagu za to, ali ćemo morati odigrati na sto posto svojih mogućnosti.
Rino Burić dodao je:
- Protiv Kine je bila lagana utakmica, ali smo je shvatili vrlo ozbiljno. Ušli smo sa sto posto snage i tako smo ispunili prvi cilj na SP-u. Ali nismo došli samo kako bismo izborili Pariz, došli smo se boriti za medalju. U utorak nam je nova najbitnija utakmica na turniru. O Srbima sve znamo, odlična momčad i sustav, svjetski igrači Mandić i Jakšić. U tako bitnim utakmicama presuđuje uvijek jako čvrsta obrana, agresivna, jaki blokovi i, naravno, Marko Bijač!
Luka Lončar zaključio je:
- U Zagrebu sam nakon finala EP-a rekao kako jamčim životom da ćemo biti u Parizu. Jer vjerujem u ovu momčad i našu kvalitetu, a to smo i pokazali. Bilo je samo pitanje dana kada ćemo to ostvariti. Posao nismo završili, ostala su još tri koraka. Prvi će biti jako težak, protiv Srbije, ali vjerujem da možemo proći. Moramo još malo popraviti igru. Ovo s Kinom je bio dobar trening, igrački i šuterski u nekim situacijama koje su rjeđe inače na utakmicama. Nekakva kontra ili polukontra, da to izvježbamo, dobijemo neku sigurnost. S te strane dobro dođu utakmice poput ovih protiv JAR-a i Kine, ali se moramo pripremati na puno, puno težu utakmicu, sasvim drugi svijet u četvrtfinalu i svakoj daljnjoj utakmici.