E moj Ivane, ti si se puno umarao na utakmicama, pa nisi navečer mogao pratiti moj ritam. Trebao si biti malo pametniji, manje se trošiti na terenu, pa bi i ti mogao uživati navečer, kazao je u šali Blaž Slišković svom suigraču Ivanu Gudelju u jednoj od scena koju ćete moći vidjeti u dokumentarnom filmu o životu i karijeri Ivana Gudelja.
Film 'Ivanova igra' u režiji Tomislava Žaje snima se ovih dana na brojnim lokacijama, a o životu i karijeri Ivana Gudelja osim Blaža Sliškovića govorit će i Zvonimir Boban, Ivan Buljan, Stanko Poklepović, pozvan je i Diego Armando Maradona..., te brojni drugi suigrači i prijatelji iz njegovih igračkih dana. Film će otkriti i brojne nepoznate detalje iz Ivanovog života, a dio ih je ispričao i sam Slišković na snimanju u Mostaru.
Pogledajte video
- Ovdje je Ivan proveo brojne slobodne dane, pobjegao bi s djevojkom u Mostar, skrivao bi se u mojoj kući od znatiželje javnosti, jer je bio toliko popularan da se morao skrivati. A ni djevojke s kojima je dolazio nisu bile baš nepoznate javnosti - zagonetno je dodao Slišković, te priznao kako je Gudelj imao više uspjeha kod ljepšeg spola od njega.
- Ivan se previše trošio na terenu, pa nije mogao navečer pratiti moj ritam. Ali da budem iskren, nisam ni ja mogao često pratiti ritam Momira Bakrača i Milana Petrovića 'Rica'...
Svakako je najfascinantniji i najupečatljiviji detalj ove priče dio razgovora u kojem dva legendarna igrača Hajduka pričaju o rezultatima. Naravno, neobičan iz današnje perspektive.
- Ne žalim ni za čime, sve bih opet ponovio, jedino za čim žalim je što nismo napravili nešto više u Europi - kazao je Slišković, s čim se složio i Gudelj.
Iako su igrali polufinale Kupa Uefa 1984. protiv Tottenhama, a godinu potom i četvrtfinale protiv Waregema, za njih to nije bio ''baš neki uspjeh''.
- Mi smo tada imali momčad koja je mogla otići do kraja. Kući smo dobili Tottenham 2-1, a tisak i navijači su nas izvrijeđali da smo bili loši, da nismo ništa napravili, da nemamo šansi u uzvratu... A gledam danas, navijači plješću igračima i nakon poraza...
Složili su se kako im je tada najveći motiv bio pune tribine.
- Što će ti veći motiv od 40-50.000 ljudi na tribinama. To je nas nosilo - kazao je Slišković, koji je pohvalio Gudelja jer mu je pomogao da se snađe u novoj sredini.
- U Hajduk sam došao iz srca, mene su uvijek u Splitu pozdravljali pljeskom, zato sam i došao, iako su me zvali i ostali klubovi. Ipak je privilegija nositi dres Hajduka. Znaš kako, dočekali ste me ti i Čelić, i kazali da ćete trčati za mene. Ono što si ti imao tada, tu trku, duel i snagu, ali i tehniku..., danas nema više tako polivalentnih igrača - kazao je Slišković, a Gudelj uzvratio:
- Nisi ni ti bio loš. Svi su ti htjeli dodati loptu, jer su bili sigurni da će tako sudjelovati u akciji za gol, ha, ha, ha....
- Nisam, ha, ha, ha... A bio sam i malo bolji od tebe navečer, ti si se trošio tijekom utakmica pa nisi mogao pratiti moj tempo, ha, ha,ha... A nije da nisi bio popularan kod žena, hajde, sjećaš se kako si se krio kod mene u Mostaru - upitao je Slišković, a Gudelj spremno odgovorio:
- Da, tvoja mama je bila zlatna žena, uvijek bi me čekala soba...
- I danas stalno pita za tebe. Bili smo kao braća, a i ona je uvijek govorila da je dobila još jednoga sina u tebi. Dobro smo se slagali, ja sam znao cijeniti tebe i Ćelića, bio sam svjestan da vi morate tri puta osvojiti loptu da bi ja nešto napravio s njom. Vi ste obavili prljavi posao..., a ti si još i stizao ispratiti napad i zabiti gol... E da je takvih igrača danas, suhim zlatom bi ih plaćali - zaključio je Slišković, koji je, otkrio nam je Gudelj, osim na terenu bio jednako nenadmašan i na fliperima.