Pisali smo nedavno o problemima s kojima su se suočili hrvatski gimnastičari. Uoči odlaska na Europsko prvenstvo u turski Mersin, dosta sportaša nije moglo trenirati zbog novih mjera Vlade u borbi protiv korona virusa. Dobar dio natjecatelja nije uspio dočekati kategorizaciju, pa zbog toga nisu mogli ni trenirati.
S istim problemom susreću se i naši natjecatelji u plivanju. Bazeni su uglavnom zatvoreni, a sportaši nikako ne mogu simulirati uvjete. Ne mogu, poput recimo nogometaša, uzeti loptu pod ruku i otići na betonsko kvartovsko igralište. Zabrinula je ta situacija roditelje naših mladih plivačica i plivača, koji su se organizirali preko Facebook grupe "Plivanjem protiv Covida".
'Opasniji su ekipni sportovi'
- Plivanje je najsigurniji sport. Nisu zabilježeni slučajevi prijenosa virusa. Pa bazeni su puni klora, koji "ubija" virus, objekti su puni klora zbog isparavanja - priča nam jedna od pokretačica grupe, majka dvoje plivača, Hana Miljanić pa pojašnjava:
- Talijani su u svibnju angažirali Sveučilište u Torinu za potrebe tamošnjeg olimpijskog odbora. Stručnjaci su kategorizirali sportove po "opasnosti prijenosa korona virusa" od 1-4 (najopasnije je 4, op. a.). Plivanje spada u kategoriju do maksimalno 2, a ako se klubovi pridržavaju mjera poput zasebnih svlačionica, ako nema tuširanja i slično, onda i manje. Kod nas su klubovi spremni na te kompromise. Svi ekipni sportovi, nogomet, košarka, rukomet..., svi su prema tom istraživanju u kategoriji 4.
Hrvatska je ovih dana jedna od najpogođenijih država korona virusom. Istraživanja pokazuju da su naše brojke usporedive s Litvom, Gruzijom i Srbijom. Potonji organiziraju plivačka natjecanja...
- Srbija je nedavno imala državno prvenstvo za mlade. Čak i prijenos na televiziji, a kod nas plivanja nema nigdje, ali to je neka druga priča. Sad će imati i prvenstvo za kadete, juniore, a brojke su im jako usporedive s našima. Kako oni mogu, a mi ne? - pita se zabrinuta majka.
Djeca se u Hrvatskoj moraju snalaziti kako god mogu.
- Idu trenirati u toplice. Po pet-šest puta tjedno, a inače treniraju osam puta tjedno. Najbliže toplice su 30 kilometara od Zagreba, kćer mi gubi po četiri sata dnevno na to. Da ne govorim da to nije isto kao pravi trening pod nadzorom. Idu tamo bez trenera. Sad kad zatvore županije i uvedu propusnice, nećemo više ni u toplice moći ići, sve su izvan Zagreba. Tjedno nam na benzin, cestarinu i upad na bazen ode oko 500-600 kuna, a budući da suprug nema što tamo raditi tih sat i pol, ili dva, ode i on na bazen pa je to još 240 kuna tjedno.
Puno djece odustat će od sporta, a stručnjaci tvrde da će ovaj period bez treniranja i pravog natjecateljskog podražaja jako utjecati na mlade sportaše. Naravno, u negativnom smislu.
- Pričala sam s nekim plivačkim trenerima, kažu mi da ti trebaju tri tjedna u vodi da se vratiš nakon jednog tjedna bez vode. Kćer mi je peterostruka prvakinja Hrvatske u plivanju, a oni nespretno napišu da trenirati mogu samo vrhunski sportaši. Onda se djeca zapitaju, zar oni nisu vrhunski... Kćer ustaje u 5 ujutro, već u 5.50 je na treningu, pa mokre kose ide u školu, poslije škole ide odmah na trening, a nakon 19.00 je slobodna. Sad su ukinuli sve i to će biti šokovi za organizme mladih sportaša. Ljeti imaju samo dva tjedna odmora, sve ostalo je jako opasno po tijelo.
'Ostat ćemo na 40-ak plivača'
Pomalo nevjerojatno, ali bazeni u Varaždinu i Čakovcu još su otvoreni. Upravo je to područje žarište pandemije.
- Puno je tu nelogičnosti. U Zagrebu su zatvorili bazene i za građanstvo. Problem je u Zagrebu sa sportskim ustanovama i upravljanjem. Kad smo im slali upite, vadili su se na stožer. Potom smo kontaktirali stožer pa su oni kazali da nisu oni ništa zabranjivali. Samo svaljuju odgovornost jedni na druge. Nevjerojatno, ali na tim istim objektima s bazenima rade saune i wellnessi. Ako masaže nisu bliski kontakt...
Facebook grupa "Plivanjem protiv Covida" broji više od 600 članova. Svakodnevno ukazuju na nelogičnosti, transparentno objavljuju svaki dopis, svaki upit nadležnim institucijama.
- Okupili smo se kao grupica očajnih roditelja, pisali smo predsjedniku, premijeru, ministarstvu, Središnjem državnom uredu za sport... Nismo dobili odgovor osim nekog špranciranog, da on prate situaciju i da će vidjeti što dalje. Trebali su se pripremiti unaprijed. Brine nas i inertnost Hrvatskog plivačkog saveza. Ne odgovaraju nam na mailove, ne znam što rade. Neki savezi su, poput vaterpolskog, uspjeli ispregovarati treninge mlađih juniora. Zaista ne znam u čemu je problem. U studenom je organizirano plivačko natjecanje na Mladosti, smanjili su sve moguće kontakte, napravili više termina kvalifikacija, više grupa natjecatelja i sve je išlo kao po špagi.
Zabrinuta Miljanić otkrila nam je poražavajuće brojke.
- U Hrvatskoj njih 81 može plivati. Do kraja godine 40 plivača ostaje bez kategorizacije. Ostat ćemo na 40-ak plivača. Navodno se radi na tome da im produže kategorizaciju...
Jedno je sigurno. Kad danas-sutra jedan Franko Grgić uzme olimpijsku medalju, ti isti koji zabranjuju plivanje, poželjet će se fotografirati s njim.