Stvar je zapravo vrlo jednostavna - nama ne trebaju umišljene zvijezde koje očekuju da će se reprezentacije tipa Norveške ili Azerbajdžana predati čim na drugoj strani vide igrače Reala, Barcelone ili Juventusa. Ne trebaju nam ni oni sa suludim zahtjevima tipa Dejan Lovren. Sve što nam treba su Modrić, Rakitić i Mandžukić kakvi su bili u srijedu navečer...

Prvi je zabio Ivan Rakitić. Niti sat vremena kasnije iz Torina se golom javio Mario Mandžukić, a večer Turcima, Česima i Španjolcima, protivnicima na Euru, zagorčao je i Luka Modrić.

Jer ako tako budu igrali na Euru, jao njima. Za početak, naši prvi protivnici, Turci, mogli bi dobiti još koju sijedu jer golijada prije Eura mogla bi se nastaviti. Razumno, jer protivnici su nam Moldavija i San Marino, reprezentacije za koje igra svaki muškarac mlađi od 40 godina.

No ima taj novčić i drugu stranu. Ako naš tercet u Francuskoj odigra kao u kvalifikacijama u Azerbajdžanu i Norveškoj, e u tom slučaju - jao nama.

Najveća enigma, ključno pitanje za bilo kojeg našeg izbornika, ne samo Antu Čačića, bilo je i bit će: kako ih pokrenuti, motivirati, kako napokon dobiti Luku iz Reala, a ne ovoga kojeg onako “uguše” Meksikanci. Treba nam Mandžo borac iz Juventusa, a ne onaj koji dobije crveni karton u play offu protiv Islanda pa ga izgubimo za prvu utakmicu Svjetskog prvenstva.

Treba nam Rakitić koji je ove sezone zabio već osmi gol za Barcu, a ne tip koji će živjeti u Modrićevoj sjeni. Samo s takvim Mandžukićem, Modrićem i Rakitićem Hrvatska može ponoviti ono divno ljeto 1998.

- Naslov prvaka nam neće promaknuti - rekao je Ivan Rakitić, a sličnog samopouzdanja je i realovac Luka Modrić.

- Imamo momčad za dvije titule. Moramo dobiti sve do kraja i čekati kiks - kaže Modrić.

Ako ćemo iskreno, nama je svejedno tko će biti prvak, hoće li to biti Luka ili Ivan. Ili, i to je izgledno, možda Rakitić uzme Primeru, Modrić Ligu prvaka i s tim trofejima obojica krenu prema Francuskoj.

Eh, da, Mandžukić je praktički već zakapario scudetto.

S našim zlatnim tercetom u takvoj formi, nemamo li pravo vjerovati da je Hrvatska spremna za velike stvari, da će utakmice kao ona protiv Meksika biti iznimke a ne pravilo?

Kad su “vatreni” 1998. uzimali broncu, Raketa je imao 10, Mandžo 12, Luka 13 godina. Te slike, kažu, nikad neće zaboraviti. Vrijeme je da i današnji tinejdžeri nešto zapamte...