Mogu vam ponuditi pet scenarija za ozdravljenje hrvatske košarke, ali čemu trošiti vrijeme i energiju na nešto što nije moj posao. Hoće li biti? To ovisi o puno faktora, rekao nam je Andrea Trinchieri (49), “vječni” kandidat za mjesto izbornika naše košarkaške reprezentacije.
Osim nespornoga košarkaškog znanja i autoriteta, Trinchieriju je velika prednost poznavanje hrvatskog jezika i mentaliteta. Naravno, ako se čelnici saveza uopće odluče za rješenje iz inozemstva, u prvom redu zbog financijskih razloga... Zato mu se, između ostalog, vjerojatno dosad nije s tom temom javljao ni dugogodišnji prijatelj Dino Rađa.
- Često se čujem s Rađom, dijelimo strast prema košarci i pogled na to kako bi ona trebala izgledati. Obojica smo svjesni da bi stvari u hrvatskoj košarci trebalo mijenjati iz korijena, ali o preuzimanju pozicije izbornika Hrvatske u zadnje vrijeme nismo razgovarali - kaže Trinchieri, koji se na naš upit hoćemo li razgovor voditi na hrvatskom, talijanskom ili engleskom jeziku, samo nasmijao i brzo odgovorio:
- Ako vi možete na hrvatskom, mogu i ja.
A kako i ne bi mogao kad mu je majka Hrvatica i kad je svako ljeto provodio u Rijeci, gdje se i zaljubio u košarku. Zbog koga drugoga nego zbog Dražena Petrovića. Oni koji ga bolje poznaju kažu da je Andrea i slična karaktera, sličnih radnih navika kao Dražen.
S očeve strane korijeni su mu talijansko-panamski, a s majčine crnogorsko-hrvatski. Iako je obitelj za njega imala druge planove, koji su uključivali i obrazovanje na prestižnom Harvardu, Andrea se suprotstavio autoritativnom ocu Paolu, koji mu je na rastanku poručio: “Živi se od rada, a ne od hobija, kako je on to naumio”. Ispalo je da se tata prevario, jer sin je danas elitni europski trener.
- Da bih uopće mogao dati bilo kakav ozbiljan odgovor na pitanje bih li prihvatio klupu, morao bih znati što se od mene traži. Tko zna, možda čelnici saveza traže izbornika koji će im garantirati zlato s idućeg SP-a. U tom bih se slučaju u startu zahvalio i rekao da potraže nekog drugoga - kazao je Andrea Trinchieri.
Korektno je zaštitio i kolegu Skelina tvrdnjom kako on nije isključivi krivac za posljednja posrnuća reprezentacije.
Ni Jackson ni Popovich
- Hrvatska ima 250 košarkaša, ali i veliku rupu između 20 najboljih i svih ostalih. I to nije od jučer. Sad mi vi recite što može napraviti izbornik kad nema na raspolaganju tih 20 najboljih, a svi ostali mu se okupe dva-tri dana prije utakmice. Pa jasno da on tu ne može napraviti gotovo ništa, u takvoj situaciji ne bi više mogli napraviti ni Phil Jackson i Gregg Popovich - uvjeren je Trinchieri.
U razgovorima s Rađom sigurno su se dotaknuli poraznih rezultata koji su daleko ispod razine i ugleda naše košarke.
- A recite mi tko to određuje koja je to prihvatljiva razina. Jasno je da smo svi šokirani i da nam je žao, ali mislim kako nije realno kazati da je ovo bilo ‘daleko ispod razine i ugleda hrvatske košarke’. No to je duga priča. Prije 25 godina hrvatska je košarka bila na vrhuncu, bilo je zaista mnogo djece koja su je željela igrati. Sad to više nije slučaj i tu počinju svi problemi koji se godinama gomilaju - tvrdi Trinchieri.
Teško je reći koliko je realno da upravo on bude novi hrvatski izbornik, no važno je znati da ne odbacuje tu mogućnost. Od ljeta će sasvim sigurno voditi jedan od elitnih europskih klubova, a možda u lipnju bude i na hrvatskoj klupi. Osim financijskog dijela, koji će sasvim sigurno biti problematičan čelnicima HKS-a, tu su još neki uvjeti...
- Dakle, prije bilo kakvog odgovora morao bih znati što je cilj, koji su uvjeti rada i, najvažnije, koji igrači su spremni staviti se na raspolaganje reprezentaciji. Sve drugo je neozbiljno.
Ovo je neozbiljan projekt...
Trinchieri je, razumljivo, zakopčan do grla. Ozbiljan je čovjek i trener, ne namjerava na pragu 50. rođendana ulaziti u neozbiljan projekt. A hrvatska košarkaška reprezentacija u ovom je trenutku upravo to - neozbiljan projekt. Ako se uopće i može nazvati projektom nešto čemu se smjer mijenja svakim novim okupljanjem.
Treba biti iskren i priznati kako nam je košarkaška reprezentacija u rasulu i veliko je pitanje može li se uopće više ikad vratiti tamo gdje je nekad bila. Bez ozbiljnih rezova i zaokreta ne može, tko god sjedio na klupi - Ivica Skelin, Andrea Trinchieri ili Phil Jackson. I puno realnijom čini se procjena da je hrvatska košarka već prošla točku s koje nema povratka.