Dinamo je u prvoj utakmici šesnaestine finala Europske lige poražen (3-1) kod Seville iako su Zagrepčani na Ramon Sanchez Pizjuanu odigrali i više nego korektnu utakmicu.
Željko Kopić u jučerašnjem dvoboju nije mogao računati na tri važne karike koje smo navikli gledati u početnoj postavi "modrih", Josip Mišić pauzirao je zbog žutih kartona, dok su zbog ozljeda izostali Luka Ivanušec i Komnen Andrić. I trener Dinama morao je eksperimentirati.
Priliku u početnom sastavu tako su dobili Amer Gojak, Bruno Petković i Deni Jurić, igrači koji u dosadašnjem dijelu drugog dijela sezone nisu ozbiljnije konkurirali. Dapače, Amer Gojak je u prve tri utakmice (Rijeka, Istra 1961 i Gorica) na travnjaku bio tek jednu jedinu minutu, Bruno Petković iza sebe ima 36 službenih minuta u 2022. godini, dok je Deni Jurić u zadnjem kolu protiv Gorice dobio jedno poluvrijeme - 45 minuta. Dinamo je s takvim igračima morao na Sevillu, a što su njih trojica pokazali?
1. Gojak zaslužuje više povjerenja
Amer Gojak jedan je od igrača koji nije uživao povjerenje Damira Krznara, a njegova je minutaža i kod Željka Kopića "na klocnama". A priča o BiH reprezentativcu je doista čudna. Amer Gojak je za Dinamo već skupio 120 službenih nastupa, bio član početne momčadi i u eri Nenada Bjelice dok je na klupi sjedio Lovro Majer. Tada je Gojak bio jako bitan za "modre", danas je on trenerima uvijek - opcija B ili C.
Željko Kopić tako ga je protiv Rijeke, Istre i Gorice na travnjak stavio tek jednu minutu, a onda je u Sevilli morao u pogon. Bez pravog ritma, bez previše samopouzdanja, pa i prava na pogrešku. A Gojak je protiv rastrčanih Španjolaca bio dobar, bez obzira na to igrao li dobro ili loše, njegov pristup će biti jednak. Borben i ratnički, neovisno o tome tko je na drugoj strani.
Zanimljivo, Gojaku je ovo bila treća europska utakmica (Rapid u Zagrebu, West Ham u Londonu i Sevilla) u kojoj je odradio svih 90 minuta. A u cijelom prvenstvu samo je jednom imao punu minutažu. Potpuno nejasno. Dapače, Gojak je u samo pet HNL dvoboja na terenu bio više od jednog poluvremena. Nitko ne tvrdi da je Gojak igrač prevage, da mora igrati svaku utakmicu, ali malo više povjerenja prema 25-godišnjem veznjaku ne bi škodilo...
2. Petkoviću hitno potreban reset
Bruno Petković je najčudnija priča Dinama. Jednostavno, ne sjećamo se sličnog slučaja, igrača koji je u samo tri godine od miljenika svih navijača postao "persona non grata". OK, možda i nije tako, ali i po brojnim komentarima na društvenim mrežama Dinama jasno je kako ga sve više navijača želi vidjeti u početnoj postavi. Bruno Petković (pre)često djeluje kao "strano tijelo" na terenu, daleko je od igara na koje je navikao posljednjih godina.
Istina, napadač Dinama zbog ozljeda, crijevne viroze, ali i kartona nije mogao uhvatiti kontinuitet, no problematičan je njegov odnos prema igri. Bruno Petković si voli haklati, bacati "lažnjake" i prodavati "tunele" što može proći kada Dinamo na prvenstvenoj ljestvici suparnicima bježi 20-ak bodova. Ali, dok se igra protiv Seville i dok je borba za naslov napetija no ikad, tome jednostavno nema mjesta.
Svjestan toga ili ne, Bruno Petković polako gubi status Dinamovog prvotimca. Mislav Oršić je "zacementiran" u špici, Luka Ivanušec neupitan na poziciji iza njega. A za preostalu poziciju (jednog) napadača konkuriraju Komnen Andrić, Deni Jurić, Mahir Emreli, pa i Marko Tolić. Napadači koji "grizu", koji su za svaku priliku spremni ozbiljno "raskrvariti koljena". Bruno Petković se treba pod hitno "resetirati" ili će mu ova sezona biti za zaborav.
3. Jurić će pamtiti svoj promašaj
Deni Jurić nekako se neočekivano našao u početnoj postavi Dinama, dobio priliku osjetiti čari Ramon Sanchez Pizjuana. I kod njega smo vidjeli golemu želju, veliku odgovornost u fazi obrane, ali i nevjerojatan promašaj koji će ga dugo pratiti. Jednostavno, Deni Jurić se poslije pokušaja Lauritsena (glavom) i obrane sjajnog vratara Bounoua prvi našao na odbijancu, no u tom trenutku nije pokazao golgeterski instinkt. Bez kojeg napadači ne mogu funkcionirati.
Australski nogometaš prošloga je ljeta stigao u Maksimir, vrlo brzo se i ozlijedio. I još nije uhvatio pravi ritam. Srećom, Dinamo od dolaska Željka Kopića igra s dva centralna napadača, pa će tu biti puno više prilike i za Denija Jurića. Ali, on mora zabijati, svaku priliku pažljivo iskoristiti. I nadati se kako ni u prijateljskim utakmicama neće promašivati zicere kao protiv Seville.
Deni Jurić se još traži u Maksimiru, iza njega je tek 13 službenih nastupa i dva postignuta gola. U plavom dresu zabijao je tek Orijentu (4-1, Kup) i Slaven Belupu (4-1, HNL). I ničime još nije navijačima dokazao kako za njega ima mjesta u svlačionici Dinama, kako može biti predvodnik "modrog" napada. Istina, ovo mu je bila tek četvrta europska utakmica u karijeri, taj gol Sevilli mu je mogao biti velika odskočna daska. A sada mora čekati novu priliku...