Nakon 120 sekundi utakmice na Turk Telekom Areni, hrvatski igrači natjerali su turske navijače da osjete djelić onoga što je osjetio hrvatski navijač one tužne večeri 2008. u Beču. Hrvatska je vodila 2-0 nakon nešto više od pola sata. Ivica Olić i Mario Mandžukić bili su hrvatski heroji u prvom dijelu. A kako smo počeli utakmicu, tako smo nastavili u drugom dijelu. Darijo Srna je nabacio, Vedran Ćorluka se naklonio i semafor je pokazivao "Turkey - Croatia 0-3".
Slaven Bilić nadmudrio je "cara Guusa Hiddinka", kako nizozemskog trenera zovu turski mediji.
"Olić, koji Ivica Olić?! Pa on nije igrao godinu dana, što je ovo?!, mogli su se čuti komentari nakon što je službena stranica Uefe objavila sastav Hrvatske protiv Turske.
Taj Ivica Olić zabio je nakon dvije minute. Bio mu je to prvi gol za reprezentaciju nakon više od godinu dana (zabio u 3-0 pobjedi protiv Latvije 3. rujna 2010. op.a.).
A tek Ćorluka na lijevom boku? Čovjek je "poluzakrpan" asistirao za prvi gol i zabio treći. Mario Mandžukić samo je potvrdio sjajnu formu iz Bundeslige. Njegov gol za 2-0 glavom iz gotovo "mrtvog kuta", to ne može svatko.
Da smo ovako igrali u kvalifikacijama, Bilić bi se morao brinuti jedino s kim igrati u prijateljskim utakmicama dok se ostali muče u dodatnim kvalifikacijama. Ali mi to moramo na teži način.
Turci nam cijelu utakmicu nisu zapucali u okvir gola. Pletikosa nije mogao biti ocijenjen nakon utakmice, a turski su navijači masovno počeli napuštati Turk Telekom Arenu 20 minuta prije kraja. U zadnje četiri godine samo dvaput su izgubili kod kuće. Vjerojatno se ne sjećaju da ih je netko ovako "uništio". Veliko slavlje, velika pobjeda, Euro je blizu, sad treba odraditi posao u Maksimiru i evo Biliću nove prilike.
U Maksimiru bez Ćorluke i Dujmovića
Jedina loša vijest je da ćemo na uzvratu u Maksimiru morati bez Vedrana Ćorluke i Tomislava Dujmovića koji su dobili druge žute kartone i automatsku suspenziju.
Dva doigravanja - dva slavlja Hrvatske,
Doigravanje nije ništa novo za Hrvatsku. Treća reprezentacija svijeta jedva se plasirala na natjecanje 1998. godine u Francuskoj. Schmeichel nas je spašavao u Grčkoj, a priliku smo dobili u doigravanju protiv Ukrajine. U Zagrebu je bilo 2-0, igrao je i naš sadašnji izbornik, i to jako dobro. U uzvratu uz malo sreće i Bokšića Hrvatska je otišla po svjetsku broncu.
Drugo naše iskustvo u doigravanju bilo je protiv susjeda za Euro 2004. godine. Otto Barić bio je na klupi Hrvatske, a Slovenci su u Maksimiru izvukli sjajnih 1-1. Preko Slovenije prošli smo uz pomoć Dade Prše i gola koji nas je odveo na
DODATNE KVALIFIKACIJE (prva utakmica):
Turska - Hrvatska 0-3 (Olić 2, Mandžukić 32, Ćorluka 51)