Prijatelji zagrebačkog kluba i ljubitelji nogometa za vas danas imamo specijalnog gosta, u studio nam je došao Nenad Bjelica.

Trener Dinama koji nakon 48 godina grabi prema 'modrom' europskom proljeću odgovara na naša pitanja. Tema je puno, Dinamo igra sjajno, Bjelica radi izvrstan posao, a trener će nam dati svoje viđenje nastavka sezone, osvrnuti se na Europsku ligu, HNL i Kup, a otkrit će nam ponešto i o svojim hobijima.

Dinamovci, pogledajte što vam poručuje trener prvaka...

- Osjećamo maksimalnu podršku u svakoj utakmici, ali ova kazna je stvarno rigorozna. Žao nam je što će sjever biti zatvoren. Baklje i povici protiv protivnika nam ništa ne znače, nego samo podrška za Dinamo.

- Nemoguće je izbjeći priču o proljeću o Europi. Dinamo to nije doživio 48 godina. Nismo mi jednu utakmicu dobro odigrali, nego osam, to znači da je Dinamo dobar, moćan. Ne znamo hoće li se to dogoditi, treba ići korak po korak. Sljedeći je Spartak Trnava.

- Ništa ja nisam sam napravio. Puno ljudi je zaslužno za ovo što imamo. Neke stvari sam sugerirao (Dilaver, Kadzior, Šunjić...). Mislim da je prijelazni rok jako dobro obavljen, ciljano su igrači dovođeni. Pročistili smo malo svlačionicu, imamo mladih i iskusnih igrača. Karakterno su im primjer i to je važno za homogenost momčadi.

- Mi smo momčad, to je naša najveća snaga. Pojedinac pobjeđuje jednu utakmicu, a momčad prvenstva. Širok kadar nam je najveća snaga. Ove sezone je debitiralo već 28 igrača. Moro se vraća, dok će se Majera još malo pričekati.

- Čim se ujutro ustanem, pročitam novine. Ubrzo sam na stadionu, to mi je najlakši dio posla. Teže mi padaju medijske i sponzorske obaveze, ali glava mi je stalno u nogometu.

- Sve pratim, ali ne može me uznemiriti neki komentar, kao što me to moglo prije deset godina. Ne osvrćem se na negativnosti. Kad vam mišljenja drugih ljudi budu mogla plaćati račune, onda neka vam budu bitna, prije ne...

- Bilo mi idealno kad bismo u dvije utakmice protiv Spartaka uzeti četiri boda, ali mi uvijek idemo na pobjedu. To su mladi ljuti, trebaju se veseliti i izaći, ali znati kada. I ja sam bio mlad, iako nisam previše volio izlaziti, ja to razumijem, to je normalno.

- Mlađi sin u školi uči francuski pa imam pritisak da ne zaostajem sa njim. Inače pričam šest stranih jezika, plus hrvatski. Obiteljski sam čovjek, to me najviše veseli. I pas Roki, on nam je jako bitan, uvijek ga vodimo sa sobom i lijepo nam je s njim.

- Moja supruga je atipična žena za nogometaša, visoko je obrazovana, ali žrtvovala je svoju karijeru zbog mene i velika mi je podrška.

- Nemam nikakav ritual prije utakmice. Možda kad sam bio mlađi, ali ne sjećam se. Najvažniji je ritual da cijeli tjedan dobro radiš i da daš sve od sebe. Od svojih igrača ne zahtijevam pobjede, nego da daju sve od sebe na terenu. Kad je tako, uglavnom dobiješ sve natrag. Treba samo dati sve od sebe, sve za momčad.

- Znam trčati po Maksimiru. Nemam previše vremena, ali time se opuštam. Dobro je za zdravlje i skidanje kila.. Uvijek kad sam u Klagenfurtu iskoristim priliku za trčanje.

- Zadnji put sam igrao nogomet u Lechu, ljudi koji rade u klubu su znali odigrati. Može biti da je zadnji put to bilo u Turskoj kad smo bili na pripremama...

- Od desete do 18. godine smo Igor Cvitanović i ja zajedno trenirali, igrali nogomet i košarku. Na betonskom igralištu iza njegove zgrade svi smo naučili igrati nogomet. Bilo je to prekrasno djetinjstvo s puno sporta, puno zabave. Nismo bili nestašni kao djeca. Kad imaš školu, nogomet, nismo imali vremena za nestašluke. Bili smo legalna djeca.

- Rodio sam se u Osijeku, živio sam tamo 21 godinu i san kao djetetu mi je bio zaigrati za NK Osijek, sve ostalo je bilo bonus. Najbolji potez u karijeri bio mi je povratak u Osijek. Slično je bilo sada s povratkom u Dinamo, na dobrom sam putu.

- Mislio sam da mi nije suđeno da dođem u Dinamo, toliko puta je bilo blizu... Ali, eto, sada se sve posložilo. Nisam se dvoumio uoči Dinama, uopće. U Lechu pitaju, kako ljudi u Dinamu rade, a Lech je veliki klub. Svi se pitaju, kako Dinamo uspijeva te igrače 'odgojiti'? Koji klub igra češće u Europi s ovog područja?

- Puno se pričalo koliko je reprezentacija dovela jer je bila druga na svijetu. A sad vidite koliko je Dinamo donio s plasmanom u Europu. 

- Dinamo sam upoznao u pozitivnoj atmosferi. Vidjet ćemo kad bude neka teža situacija jer čovjeka upoznaješ u svim situacijama. Pitaju me nakon 15 dana jesam li upoznao igrača. Ne možeš tako. Igrača upoznaješ kad ga zamijeniš minutu prije ili kasnije nego što je očekivao i tako... Tu upoznaješ sve strane.

- Znam ja kuhati, ali osnovno. Recimo paštu s tunom bih mogao pripremiti haha... Volim popit čašu vina, ali nikad u životu nisam popio pivo.

- Uvijek govorim igračima da je sljedeća utakmica najvažnija, a ono što je bilo prije, to je prošlo. Samo tako možeš biti bolji. Ako ne zaboraviš prijašnje uspjehe i neuspjehe, onda to postane tvoja slabost. Pobjeda te može odvesti u slijepu ulicu, ali poraz ne. Kod njega razmišljaš što sam mogao bolje. 

- Igrači su me upoznali u tri-četiri situacije ove sezone. U Hapoelu sam im dao podršku, a u Astani, kad smo vodili 1-0, sam im očitao bukvicu. Nisam bio zadovoljan nekim igračima. U Be'er Shebi sam znao da je to bio psihološki problem. Žestoka atmosfera na stadionu, to se na TV-u nije vidjelo. Ali tada sam im dao podršku...

- Najbolji igrač svih vremena je Messi, ali najbolji igrač ove sezone je Luka Modrić, tu za mene nema dileme.

- Najdraži hrvatski proizvod? Kulen, ipak sam ja Slavonac. Ne smijem pretjerivati, ali volim pojesti. 

- Kad budem u mirovini, opet ću biti po utakmicama. I šetnje sa svojom suprugom, naravno. Kako vrijeme prolazi, sve je teže bez obitelji. U Poljskoj mi je već malo bilo dosta svega. Sada je lakše. I prijatelji su mi u Osijeku, Zagreb nije daleko.

- Svakodnevno me netko zaustavi u Zagrebu. Rekao sam već da mi je jako lijepo u Zagrebu, ljudi me tretiraju vrhunski, prepoznali su me kao normalnog čovjeka koji samo radi svoj posao.