Stadion Zgona u Livnu, na kojemu su prije tri mjeseca deseci tisuća ljudi dočekali Zlatka Dalića nakon osvajanja srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji s hrvatskom reprezentacijom, prošli je vikend bilo poprište nesvakidašnje završnice jedne nogometne utakmice u gradskom derbiju Troglava i Kamešnice u Drugoj ligi Federacije BiH - Jug, trećem rangu tamošnjeg nogometa.

Minuta je 92., gostujućoj Kamešnici sudac je nepravedno isključio igrača nakon što je loptu viška nabio izvan terena, a Troglav je imao korner. Igrača Kamešnice lopta je pogodila u ruku, sudac je dosudio penal, a obranio ga je Branko Sučić i sačuvao svojoj momčadi vrlo vrijedan bod (1-1).

I tu ne bi bilo ništa posebno zanimljivo da Sučić zapravo nije - trener te momčadi.

>>> Video pogledajte OVDJE (od 46:45).

- Stao sam između stativa i, jednostavno... Ili je to sreća ili je tako moralo biti, ali lopta se odjednom našla meni pod rukama i obranio sam taj penal - kaže nam Branko Sučić, čovjek nježnih trenerskih godina (tek mu je 27) koji već treću godinu vodi niželigaša iz Podhuma kraj Livna.

- Nikad u životu nisam stao na gol, čak ni kao dječak. Ali dan uoči utakmice prvi golman morao je otkazati utakmicu jer mu je umrla baka, a drugi golman otišao nam je na vojnu obuku u Pazarić. Ostali smo bez golmana pa sam, kao trener, preuzeo taj teret. Bolje da stanem ja nego netko drugi pa da se nešto dogodi na moju krivicu - kaže Branko, čija je nogometna karijera u svakom slučaju atipična.

- Trenirao sam nogomet u mlađim kategorijama i igrao ga dok ga nisam zamrzio. Jednom je u Stocu bila opća makljaža, tučnjava na terenu i zgadio mi se. Nisam ga onda trenirao šest, sedam godina, nego sam se posvetio borilačkim sportovima, gdje sam se pronašao, ali sam kroz treninge i natjecanja imao i dosta ozljeda. Upisao sam i kineziologiju u Mostaru, a roditelji su mi prigovarali da mi zbog tog sporta trpi fakultet pa sam smanjio intenzitet treninga i natjecanja i završio fakultet.

Ranije nego što je očekivao, dobio je šansu da se bavi trenerskim poslom.

- Zvali su me iz Kamešnice da treniram mlađe kategorije i tako steknem iskustvo. Već nakon godinu dana dali su mi da vodim prvu momčad. Znao sam da sam neiskusan, ipak tu ima dečki koji su stariji od mene i dugo igraju nogomet, ali već treću godinu vodim klub koji je stabilan trećeligaš. U međuvremenu sam i stekao Uefinu B-licenciju za trenera i nadam se da će biti prilike da još napredujem.

Ove sezone Kamešnici ne ide najbolje u Drugoj ligi FBiH - Jug, protiv Troglava je osvojila tek drugi bod u osmom kolu iako je baš protiv tog kluba nastavila niz bez poraza i osmu utakmicu. Možda je recept za uspjeh da Branko nastavi braniti?

- Čuli smo se s našim golmanom i našalili da je dobio mjesec dana slobodno i ne treba dolaziti na treninge jer imamo boljeg golmana, haha. Iskreno, zasad ne dolazi u obzir da stanem ponovno na gol, ali nikad se ne zna. Možda opet jednom zatreba - rekao je Sučić.

I njegova je priča slična pričama brojnih mladih Hrvata koji, u potrazi za boljim životom, odlaze u inozemstvo. Ali...

- Odradio sam godinu dana pripravničkog staža u jednoj školi, ali ugovor mi je istekao i sad sam na burzi. Radim ovdje s djecom i seniorima u Kamešnici i pokušavam gledati u budućnost i egzistenciju ovdje. Moji roditelji, puno prijatelja i rodbine je u Njemačkoj. Situacija ovdje nije bajna, ali do zadnjeg trenutka borit ću se da ostanem ovdje pa ćemo vidjeti što sutra donosi - zaključio je mladi kineziolog, trener i, po potrebi, golman.