Otto Barić uvijek je tražio dvojicu igrača, čak i kad je Hrvatska 1996. bila izuzetno jaka, Ottek je rekao da bi dobro došli Del Piero i Bennarivo. Miroslav Blažević, dok je bio trener drugoligaške Slobode iz Tuzle, trebao je, tu ga razumijemo, 11 novih igrača... Ivan Leko, eto, zaustavio se na petorici. I nema tu ništa loše, Barcelona, Real Madrid i Manchester City trebaju pojačanja, pa kako ne bi Hajduk ili Dinamo... No, puno bitnije, od puke želje za petoricom novih igrača, je što se krije iza te poruke...
Ivan Leko, tu nema dvojbe, je vrlo kvalitetan i dobar trener, koji je osvajao naslove prvaka, igrao Europu i zna kako se stvaraju prvaci. No isto tako, mora biti svjestan gdje je došao, kakva je situacija u klubu i da bi čelnici vrlo rado pojačali momčad, kada bi imali uvjeta i mogućnosti. Jer, tko ne bi treneru omogućio najbolje, no za tako nešto potreban je novac.
Tražiti pet igrača desetak dana nakon dolaska u klub, malo je ipak previše. Trener koji je tek stigao, preuzeo i upoznao se s momčadi, morao bi imati malo više takta od poruke da pola ekipe ne valja.
Na kraju, takve stvari se dogovaraju u četiri oka s predsjednikom ili sportskim direktorom, nikako se ne izlazi u javnost. I tu dolazimo do najvažnijeg pitanja, što je Ivan Leko namjeravao? Tri su moguća scenarija. Prvi ide ovako: U dogovorima o dolasku u Hajduk, uprava mu je obećala pojačati momčad i Leko ih samo javno podsjeća na dana obećanja.
Jer, ljudi koji poznaju Leku tvrde da nije čovjek koji bi takve stvari iznosio javno i preko medija tražio pojačanja, da mu nije u pregovorima s Jakobušićem obećano drugačije.
Drugi scenarij je traženje alibija. Ruku na srce, Hajduk je mogao biti drugi na kraju prvenstva i s Mislavom Karoglanom. No uprava se odlučila za provjerenog, trenera s renomeom i pedigreom, koji je osvajao naslove, dijete Hajduka i koji je doveden, da se ne lažemo, da im donese naslov. Porukom o nabavi petorice igrača Leko je napravio alibi u slučaju neuspjeha.
Prevedeno, svi su krivi osim mene.
I treći, koji je u vrlo uskoj koeralciji s drugim, je prebacivanje odgovornosti na upravu. Drugim riječima, gospodo, ja sam vam rekao što trebamo, a na vama je da pokažete koliko ste ambiciozni i hoćete li ispuniti traženo. Ne ispunite li, niste dovoljno ambiciozni.
Koji je od tri scenarija točan, a nije isključeno da su sva tri, pred Hajdukom je vrlo zanimljivo proljeće.
Leko je, to se vidjelo u prve dvije utakmice, podigao momčad, igra se vrlo brzo, na maksimalno jedan, dva dodira, punim presingom... To je igra puna presinga, intenziteta, borbenosti, agresivnosti, baš onako kako je Hajduk trebao oduvijek igrati.
Također, odmah je vidljivo i da neki igrači jednostavno neće moći pratiti Lekin ritam, kao, primjerice, Fossati, koji će teško igrati nametnuti presing. No za podrobnije analize pričekat ćemo još koju pripremnu utakmicu.
Neki, kao Vušković i Pukstas, pokazali su da su iznimni talenti i da bi proljeće moglo biti njihovo. Luka Vušković igra brijlantno, bolji je nego što je u njegovim godinama bio Joško Gvardiol i Hajduk će na njemu jako puno zaraditi. Ima tek 15 godina, no igra kao da mu je 25. Protiv Fehervara je na svojoj polovici uzeo loptu i poput Franza Beckenbauera iznio je do mađarskog gola.
No vratimo se Leki. Za lov na prvo mjesto, što je Jakobušićev cilj i plan, Hajduk bi morao pojačati momčad. I tu je Leko u pravu. Doveden je vrlo dobar trener, naravno da mu treba omogućiti i pravu momčad. Jer, nema nikakve logike dovoditi pravog trenera, a ne omogućiti mu kvalitetnu i konkurentnu momčad. No tražiti pet igrača odmah po dolasku također je znakovito.
Prvenstvo počinje sljedeći vikend. Na potezu su Nikoličius i Jakobušić. Žele li se upustiti u ozbiljnu borbu s Dinamom, Leko je naznačio što mu treba. Gospodo, sad je red na vama...Ili, u suprotnom, promijenite ciljeve...