U ovom slučaju Torcida je kao Maradona, a gradonačelnik, župan i ostali su kao trener Napolija. Maradona nije htio trenirati, osim ponedjeljkom. A i tad bi samo dodavao loptu djetetu i trčkarao. Nula napora.
- Budeš li se i dalje tako ponašao, nas dvojica ćemo imati problem - rekao je trener.
- Da, i onda ćete vi morati otići - replicirao je Maradona.
Gledajući, čitajući i slušajući kako se svi referiraju na proslavu Torcidina 70. rođendana, pitam se samo bi li, da se doista postave na Torcidu, na neko vrijeme morali otići s Rive, ili s vlasti.
Prije dvadesetak godina Zoran Gobac mi je rekao da si, možeš li samo jednom godišnje okupiti deset tisuća ljudi, u Hrvatskoj politička sila. Proslava Torcidina rođendana jedna je u nizu potvrda da je Gobac bio i jest u pravu.
Da Torcida nije politička sila cijeli niz rođendanskih aktivnosti bio bi zabranjen, onemogućen prije ili neposredno nakon početka, dosta bi ljudi bilo kažnjeno, neki možda i pritvoreni. Ali, ako ne otprije, onda otkako je četiri člana uprave Hajduka davao HDZ, četiri SDP, a odlučivao je deveti, navijač, Torcida jest politička sila.
U Splitu možeš politički preživjeti upropaštavanje Škvera i skoro cijele industrije, možeš urbanistički nagrditi grad, komotno bez posljedica zaratiti sa sindikatima, ali jadna ti majka zamjeriš li se Torcidi. A Hajduk bi u posljednjih koliko ono godina možda koji put i bio prvak da se netko usudio suprotstaviti navijačima.
Sama bakljada me ne impresionira. Najlošiji igrač Hajduka posjeduje vještine koje nema ogromna većina angažiranih u, kako su mnogi napisali, spektaklu. Sve što je potrebno je stati na vrh zgrade ili cestu, i držati baklju u ruci ili ispucavati rakete. No, impresionira me organizacija, hijerarhija u kojoj sve funkcionira do mjere da nebo iznad Splita bude crveno ili narančasto. Impresionira me što sve funkcionira na razini advokata, vrhunski obrazovanih ljudi, kao i na razini asfalta, ulice, kaleta. Nema iskakanja.
No, koliko je za Split i Hajduk dobro što je Torcida dogma o kojoj se ne raspravlja?