Prvo je promašio gol iz čiste prilike i “izbacio” nekoliko sočnih psovki. A onda je zabio i toliko se veselio da je zamalo poderao vlastiti dres. Tomo Šokota kao da je igrao Ligu prvaka, a ne četvrtfinale malonogometnog turnira Kutije šibica.
- Takav sam oduvijek, stvarno sam napaljen na nogomet. Uživam igrati u svakom trenutku, najbolje se osjećam na terenu s loptom. Gušt, veliki mi je gušt igrati i zabijati. A Kutija nije bilo kakav turnir, to je nešto posebno, ovdje emocije dodatno prorade - iskreno je rekao Tomo Šokota, primajući čestitke.
- Pa ljudi, recite mi tko to igra u Dinamu ako ovaj nemre igrat’ - prokomentirao je stariji kibic Šokotinu igru. Tomo se nasmijao.
- Iako je ovo mali nogomet, mislim da sam dokazao da još nisam zaboravio kako se igra. A što se Dinama tiče... Ako me trener stavio u momčad, ja sam zabijao, gotovo uvijek. To nikad nije bilo sporno, uvijek sam na terenu davao maksimum.
Uslijedilo je opet ono pitanje: “A zašto vam trener onda nije davao više prilika”?
- Ne, još ne razumijem zašto sam tako malo igrao. Valjda je takva bila klupska politika, a u nju se ne bih želio miješati. Inače, novosti o mojem novom klubu nema, bit će, vjerujem, uskoro, možda sljedeći tjedan.
Na Kutiji su Šokota i društvo podsjetili na slavnu Dinamovu generaciju otprije deset godina. Uz njega Marić, Mujčin, Šarić, Tomas, tu je i Strupar, zatim nesuđeni dinamovci Kosić, Sopić, Ferenčina, na klupi Tomas, Krznar i Dario Šimić.
- Stvarno, još igramo s guštom, dajemo sve od sebe - sa smiješkom je prokomentirao Šokota. Ali, zasmetali su mu povremeni zvižduci zagrebačke publike.
- Ne znam zašto?! Pa mi smo domaći, zagrebački dečki, nikome se nismo zamjerili. No to nas je znalo dodatno napaliti.