Meni je nevjerojatno kojom brzinom danas napreduje Kina, ma vjerujte to je nezamislivo. Evo, prvi put sam tamo bio 2006. godine, tada se vozio vlakom koji nije išao ni 50 km/h, a kada sam u Kinu ponovo stigao 2016. godine njihovi su vlakovi "letjeli", išli brzinom i preko 300 kilometara na sat, kaže trener Lokomotive Goran Tomić koji je dugi niz godina radio u Kini.

A Kina je danas u modi. Kineski premijer, odnosno predsjednik Državnog vijeća Narodne Republike Kine Li Keqiang, stiže u utorak u službeni posjet Zagrebu gdje će se susresti s brojnim političarima iz državnog vrha. Ovo je povijesni dolazak kineskog premijera u Hrvatsku, mnogi vjeruju i velika stvar za Lijepu našu.

- Kinezi su se u tih deset godina prilično otvorili prema ljudima, puno više naučili engleski jezik, sve je lakše komunicirati s njima. Još te 2006. godine rijetki su uopće znali za Hrvatsku, a gotovo nitko nije znao gdje se Hrvatska nalazi. 

Goran Tomić nastavlja...
- A deset godina kasnije sve je bilo potpuno drugačije, ja sam ostao prilično iznenađen. Velik je broj ljudi s kojima sam komunicirao znao za Hrvatsku, pogotovo za naše hrvatske nogometaše. Tada sam dobio dojam kao da svi znaju i za Hrvatsku i gdje je Hrvatska.

Koliko se vama bilo teško prilagoditi na život u Kini?
- Ma iskreno, ja s time nisam imao problema, ja se mogu prilagoditi svakoj situaciji. Znam da je mnoge mučio odlazak u Kinu, no ja s tim stvarno nisam imao nikakvih problema, pa sam se tamo zadržao čak pet "nogometnih sezona".

Trener Lokomotive ima i niz zanimljivih priča iz Kine...
- Kinezi imaju puno, nama čudnih, običaja. Primjerice, oni uvijek piju vruću vodu. Kada sam prvi put u restoranu dobio vodu, bio sam baš žedan, htio se napiti vode i cijeli sam se - opekao. To mi je bilo jako čudno. Također, oni juhu uvijek jedu poslije glavnog obroka. Mi smo tako jednom došli u restoran, pojeli juhu, pa krenuli na glavno jelo, a svi su nas čudno gledali. Nikome valjda nije bilo jasno što radimo - završio je Tomić.