Rijeka je u igri za oba trofeja. Plasman u finale kupa i bod od prvog mjesta u prvenstvu. Do kraja HNL-a još je deset kola, finale kupa igra se za 2,5 mjeseca i naravno, Rijeka može osvojiti sve ili ostati bez trofeja, ali nijedan rasplet neće promijeniti ovu činjenicu:
Goran Tomić (45) na Kvarneru postaje jedan od najboljih hrvatskih nogometnih stručnjaka!
POGLEDAJTE VIDEO: Triler na Rujevici
Sazrijeva kao trener. Rijeka je njegov najveći trenerski posao dosad i svakome tko prati Rijeku u proteklih je godinu dana jasno vidljiv taj rast šibenskog stručnjaka u nogometnom okruženju daleko zahtjevnijem od svih u kojima je dosad bio šef prve momčadi.
Ne bi bilo ni pobjede u Jadranskom derbiju na Poljudu prije dva tjedna, ni trijumfa u polufinalu kupa s Osijekom na Rujevici prije dva dana da Tomić nije iza sebe ostavio razmišljanje o igračima koji su bili dobri u prošloj utakmici pa će početi i sljedeću premda mu se strateški ne uklapaju u koncepciju i taktiku.
Nije isto igrati kod kuće protiv momčadi iz donjeg doma lige ili gostovati kod izravnih konkurenata u lovu na trofeje. Ne može se s dva vezna i na Dragovoljac i na PAOK. Nije isti rezon uvijek upotrebljiv na klupi Lokomotive i na klupi Rijeke (ili, danas-sutra, tko zna kojeg kluba).
Karakterom, dobronamjernošću i gospodskim javnim diskursom odmah je pobrao simpatije sjevera Jadrana. Forsiranjem nogometa za gol više ta se naklonost dodatno povećala. Sada svemu dodaje dozu pragmatike i na najboljem je putu da vrlo brzo (ove ili sljedeće sezone, manje je bitno, to su tek nijanse) postane i trener-pobjednik.
Olakotna okolnost mu je što radi u klubu prožetom s dvije fantastične karakteristike. Damir Mišković je u 10 godina napravio Rijeku koja nikome ne dopušta da joj naruši optimizam i koja ne živi s rezultatskim opsesijama nego zdravim sportskim ambicijama.
U Rijeci trener ne sjedni na nasapunanoj klupi. U Rijeci trenera i igrače neće loviti po gradu ili ih otpisivati nakon kojeg lošijeg rezultata.
S druge strane, Rijeka nema masovnost kao Hajduk, ni financijsko zaleđe kao Dinamo i(li) Osijek. Rijeka ove zime nije uzela igrača ni iz Osijeka ili Dinama, nije dovela golgetera-rutinera iz Serie A. Ali je u kupu izbacila i Dinamo i Osijek, a u prvenstvu je ispred Hajduka.
Kad se Tomiću ozlijedi desni 'bek' Solano, zamjene - nema. Ako mu se ozlijede dva stopera da bi igrao s 'tri iza' on mora u obranu - slati veznjaka.
Ali je, dan za danom, shvatio kako njegova Rijeka ima i jako puno aduta, kako ima snage za velike stvari samo ako: momčad ne stane u kategoriji 'umiranja u ljepoti' nego preuzme karakter Drmića, Selahija, Krešića. Smolčića... Ako na kvalitetu nakalemi taj fajterski duh i neutaživu želju za pobjedama.
Svima je jasna klasa s kojom travnjakom gaze npr. Pavičić, Murić i Vučkić, ali trofeji se ne osvajaju na umjetnički dojam nego samo ako se na tu klasu doda i ono riječko: 'Krepat ma ne molat'. To je ono što želi i stvara i Robert Palikuča, to je duh koji Rijeka mora imati!
Goran Tomić sa znatno mlađom momčadi i daleko manjim financijskim ulaganjima od konkurencije Rijeku drži u vrhu hrvatskog nogometa, raste kao trener, a kao čovjek i sportaš odavno je na najispravnijem mogućem putu.
Bit će još i pobjeda i poraza, tako je uvijek i u životu i u nogometu, ali... Osvojio ove sezone trofej ili ne, lako je moguće da svejedno bude proglašen - trenerom godine.