Riječki nogometaši (treneri, članovi Uprave, članovi radne zajednice...) na desetine su puta doživjeli da ih se, ne samo na gostovanjima, nego i na Kantridi i Rujevici, vrijeđa na svim mogućim razinama, da im se prijeti i da ih se pljuje (doslovno, u Dugopolju na gostovanju kod Hajduka).
VIDEO: RIJEČKI STADION NA RUJEVICI
Čemu uopće ovaj uvod i mnogima, bar na prvu, vjerojatno pokušaj riječkog novinara da Riječane prikaže kao žrtve nečije tuđe primitivnosti, netrpeljivosti, primitivizma i nasilja?
Zbog nečega što se, doznao smo nakon sjajnog derbija Rijeka-Lokomotiva 2-2, na Rujevici dogodilo Lokomotivinom treneru Goranu Tomiću. I to, kako mladi stručnjak kaže: nije prvi put da mu se događa kada gostuje u Rijeci.
Evo što je Tomić rekao nakon derbija, prije nego što se osvrnuo na samu utakmicu:
- Prvo bih rekao nešto što me jako tišti i to nije prvi put da se dešava na na Rujevici. Toliku količinu mržnje prema nama kao klubu, vrijeđanja na osobnoj razini ja nisam nikada doživio ni kao igrači, a ni kao trener. Rijeka kao grad to apsolutno ne zaslužuje. Nismo provocirali, niti smo nešto radili. Toliku količinu mržnje nisam nikada vidio. Jako sam tužan zbog toga jer ipak je ovo sport i ljudi bi trebali svoje frustracije rješavati negdje drugdje.
Gostujuća klupa je na istoj strani terena kao i novinarska mjesta, ali na najdaljoj mogućoj strani, po dijagonali. Tako da ni mrvice istine ne bi bilo da sada napišemo kako znamo što je Tomiću izrečeno, niti da tvrdimo kako znamo je li on ičime ikoga od domaćih navijača isprovocirao.
Čulo se, na cijelom stadionu, nekoliko zbornih pogrdnih skandiranja na račun HNS-a i suca. Vidjeli smo pred kraj derbija jednu raspravu gostujuće pričuve Čelikovića sa gledateljima, nismo čuli koje su riječi razmijenjene, a završilo je polijevanjem vodom gostujućeg igrača koji na to nije odgovorio nego sa zagrijavanja, zajedno sa suigračima, nastavio hodati prema klupi i na tome je stalo. I to je sve. Više od toga niti smo vidjeli niti čuli.
Činjenica je i ovo: ne sjećam se da je Goran Tomić ikada od ikoga optužen da je osoba i javni, nogometni djelatnik koji se ponaša neprimjereno, traži alibije za rezultat koji mu nije po volji ili govori neistinu.
Činjenica je i ovo: dio riječke publike znao je u prošlosti i prema sportskim suparnicima i prema vlastitim igračima, trenerima ili predsjednicima, spominjući i članove njihovih obitelji, djecu, lansirati degutantne (najtočnije bi bilo napisati: odvratne) riječi i skandiranja.
To su, primjerice, prošli Dragan Žilić, Nino Bule, Damir Mišković, Igor Bišćan... Kad se sa zapada Kantride orilo vrijeđanje na nacionalnoj osnovi pa onda i prijetnje Žiliću, potpisnik ovih redaka napisao je kako to nije njegova Rijeka, kako to nije Rijeka nijedne normalne Riječanke i Riječanina. Kako normalna Rijeka nikome ne broji krvna zrnca i ne mrzi nekoga samo zato što igra u nekom dresu, pripada nekom narodu ili je na bilo koji način različit.
Čemu, dakle, i uvod i cijela ova priča?
Zato kako bi se istaknulo da su Riječani znali biti na drugoj strani primitivnih napada, uvreda i nasilja, ali to nikoga (ali baš nikoga!) ne amnestira od toga da se na jednaki način ponaša prema drugima! Niti se to može uopće i na djelić stotinke počinjati i teoretski i razmatrati kao, ne daj Bože, opravdanje za riječki primitivizam, uvrede ili nasilje.
Najjednostavnije i najkonkretnije moguće: iz svega što znamo o Goranu Tomiću nema ni najmanjeg razloga ne vjerovati tom 43-godišnjem čovjeku kada govori o onome što je doživio na Rujevici.
A istodobno smo, na žalost, ponekad znali doživjeti da se u našem gradu, u našoj voljenoj Rijeci, na utakmici može dogoditi ono što Tomić kaže da je doživio.
A ako tome doista jest bilo tako (pa još, kako Lokomotivin trener tvrdi: nije ni prvi put) onda je to bi se Rijeka trebala sramiti kao grad i kao klub i mora učiniti sve da se to nikad više ne dogodi i to - bez obzira na to događa li se isto na drugim stadionima!
U ovom trenutku (uz kondicional da Tomić govori istinu kada priča o mržnji), ne zanimaju nas nikakva prošlost, nikakve druge tribine, stadioni i gradovi nego Rijeka u kojoj se to - ne smije događati!
Rijeka nije grad, HNK Rijeka nije klub koji ni na koji način generira mržnju. Odgovorno tvrdimo i potpisujemo kako se prvi čovjek kluba Damir Mišković prvi i gnuša takvog odvratnog sentimenta s bilo čije strane. I ne smije se dozvoliti da netko po tome pljuje skrivajući se iza upravo Rijekinog imena, a možda i iza Rijekinih obilježja!
Nogomet nije šah, tribine nisu knjižnice. Svašta na terenu i na tribinama izleti preko usana pa se sa 90. minutom pusti iza sebe. I na usputnom nedjeljnom haklu među najboljim prijateljima i(li) doslovno braćom na onda i na utakmici za plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka.
Ne zanima nas anti-nogometna sterilnost. Ne zanima nas na stadionu kazališni ambijent, u tome se uživati može u HNK Ivana pl. Zajca. Nek' se navija, nek' se bori, neka bude nogomet sa svim svojim specifičnostima na i oko travnjaka, ali mržnja: ne! Ne, ne i ne! To - nije Rijeka!
Nogomet je bio sjajan, derbi je igrom bio na ponos Rijeke, Lokomotive i HNL-a. Ali po svemu sudeći dogodilo se nešto što u drugi plan baca i sport i nogomet. Ne ponovilo se. Nikad više. Jer to nije i ne smije biti Rijeka!