Od 2013. godine Toni Tomas donio nam je puno medalja s najvećih natjecanja, sestre Zaninović bile su prvi veliki brend taekwondoa, i znali smo da će doći trenutak kad će dobiti ponude i odlučiti napustiti Hrvatsku. Srećom, uspjeli smo zadržati ga.
Ponosno je to naglasio Toni Nobilo, predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza prije nego što je pronašao rezervnu olovku (jer njegova nije pisala) i potpisao novi, trogodišnji ugovor s trenerom koji je Hrvatskoj donio tri olimpijske medalje.
Tomas je, podsjetimo, nakon Olimpijskih igara u Tokiju dobio više ponuda iz inozemstva, a za onu iz Njemačke rekao je:
- To su stvari koje rješavaju egzistenciju, uvjeti nemjerljivo bolji, lomim se...
Savez je reagirao odmah, kao i Hrvatski olimpijski odbor, pronašli su novac i zadržali Tomasa (barem) još jedan olimpijski ciklus, ove tri godine do Pariza.
- Došao nam je jesenas i obavijestio nas da ima ozbiljne ponude i razmišlja o odlasku. Odmah smo se dogovorili da se nađemo u Zagrebu, htio nam je reći to u lice. Na sastanku je bio direktor Pero Josipović, naš član u HOO-u Dragan Primorac, ja i Tomas, zauzeli smo čvrst stav da pokušamo sve što je u našoj moći da Tomas ne ode - nastavio je Nobilo.
Pa ponosno naglasio:
- Nažalost, u Hrvatskoj je opća pojava da mladi stručni ljudi odlaze, ne samo u sportu, ali HTS je, suprotno hrvatskom društvu, napravio sve da stručnjak ne ode. Predugo smo gradili taekwondo, da dođemo u svjetski vrh. Na olimpijskom turniru hrvatska je reprezentacija po brojnosti bila druga, samo je Rusa bilo više. Pazite, iza nas su bili Južna Koreja, Kina, Velika Britanija, Španjolska... Dugo smo to gradili, Tomas bi radio i kompromis i napravio ga je.
I nije ih iznenadio...
- Iskreno, računali smo na to jer on zna da ovdje ima kvalitetu. Ne samo ovo dvoje koji su osvojili medalju u Tokiju nego još mladih boraca. I ovim načinom rada u Parizu može postići i bolji rezultat. U drugim zemljama bi bio bolje plaćen, ali nema takve borce, a i emotivno je vezan jer ih je on stvorio. Zahvalni smo HOO-u jer su zauzeli identičan stav kao mi: kvalitetu moramo zadržati. Imali smo podršku u institucijama. Tomas će idući tjedan krenuti kontaktirati reprezentativce i sve što dobro radi.
Dragan Primorac delegat je taekwondoa u Skupštini i Vijeću HOO-a.
- Direktor Josipović, koji je uvijek u sjeni, napravio je velik posao, kao i Nobilo i HOO, koji nam je sve omogućio. Ovo je poruka da Hrvatska može! Neka ovo bude model zadržavanja najizvrsnijih ljudi u Hrvatskoj - naglasio je Primorac, koji se pohvalio da je 1987. osnovao prvi klub u Dalmaciji.
- Ovo što je Toni napravio sa svojom ekipom svjedoči da bez obzira koliko sredina bila velika ili mala, možeš na krov svijeta. Pozicionirao je hrvatski sport da se priča o njemu u svijetu i dobio je ponudu, koja mu je omogućavala i da živi između Hrvatske i Njemačke. Svi se mi zamislimo da smo u toj poziciji. Tu je komponenta domoljublja i žrtve jer ponuda HOO-a i dalje je značajno ispod onoga što nude Nijemci, ali srce i ljubav prema državi i učenicima je pobijedila.
Volio bi prof. dr. Primorac takve primjere i u drugim granama društva.
- To je promijer kako u Hrvatskoj možeš svjedočiti izvrsnosti. Nobilo i HOO napravili su odličan model, koji može biti trajan za rješavanje hrvatskog sporta. Vratili smo 140 doktora znanosti iz svijeta po formuli koju sam naučio u Izraelu. A Tomas je prvi sportaš koji je napravio po tom modelu. Ako smo mogli u znanosti i sportu, imamo budućnost. Taekwondo zna kamo ide i nakon ovoga ništa neće biti isto u hrvatskom sportu! Ne smijemo izgubiti vrhunske trenere ili sportaše. Najlakše je reći "ne možemo" i držati se za fotelju. Danas su u Hrvatskoj potrebni uzori više nego ikad. Ako radiš pošteno i napreduješ, možeš do krova svijeta. Ta poruka se može poslati. Ako Hrvatska ne zadrži najbolje, nema budućnost, bez obzira na autoceste, mostove... ako nema ljudi, uzalud je.
Mateal Jelić, zlatna iz Tokija, s Tomasom je praktički cijelu karijeru.
- Otkad sam bila mala i gledala taekwondo, Luciju i Anu Zaninović kako su osvajale s Tonijem svijet, zaljubila sam se i dali su mi snove koje i danas imam. Jako teško mi je palo kad sam čula da ima ponudu i da postoji mogućnost da ode jer znam da mi je pružio mogućnost da osvojim zlato i bez njega ne mogu napredovati. Zahvalna sam što ostaje i što mogu i ja i drugi sportaši ostvariti snove.
I Tomasu je, priznaje, laknulo. Jer srce je cijelo vrijeme vuklo na ovakvu odluku.
- Još 2000. sam s 19 godina otvorio klub i krenuo od nule, otišao u općinu, dobio statut i zapisnik i u 21 godinu napravio sve ove rezultate. Ove se godine od rujna upisalo 400 nove djece, sad ih imamo više od tisuću i najbrojniji smo sportski klub u Splitu. Taekwondo pruža nadu mladim ljudima. HTS i HOO prepoznali su da sam ja važan u toj priči. Ovo je peta ponuda iz drugih zemalja, ali najbolja. Intimno sam želio da se ne realizira nego da ostanem. Na prvim OI htjeli smo medalju i uzeli broncu, u Londonu. Pa smo dobili prvu svjetsku prvakinju, Anu Zaninović, pa sam htio da se muškarac kvalificira na OI, doveo Grgića u Split i uspio se plasirati u Rio, pa nam je za Tokio bio cilj jedno zlato i prva muška medalja, i to su nam donijeli Matea Jelić i Toni Kanaet. Ne zadovoljava me da stvari budu iste nego da se unaprijedi moj status i HTS-ov. Vjerujemo da ćemo u Parizu biti još bolji. Siguran sam da možemo nadmašiti taj rezultat. Hrvatska je moja domovina, emocije su najjače kad se boriš za svoju zemlju.
OK, Tomas je dobio veću plaću, koja i dalje nije jednaka kao što su mu nudili Nijemci, a nagađalo se o 10.000 eura mjesečno. No u Njemačkoj bi ga čekali i puno bolji uvjeti, nacionalni taekwondo centar...
- Odredili smo da je prioritet zadržati Tomasa jer ovi uspjesi dižu taekwondo, ljudi u HOO-u i lokalnim zajednicama cijene i raspodjeljuju sredstva zahvaljujući renkingu sporta, koji se stječe međunarodnim rezultatima. U uzlaznom smo trendu, a Tomas je mlad za top trenere. Bitno smo izgubili članstvo u covidu, a novi će se borci upisivati zahvaljujući Matei i Kanaetu. Rijetko taekwondo ima naslovnice nacionalnih medija, a mi smo ih imali velik broj zahvaljujući njima. Koncepcija razvoja nam je da imamo dva centra kvalitete. U Splitu su ga stvorili, a moramo to napraviti i u Zagrebu. Razmišljamo o nekoliko modela, nadamo se da će i Toni pomoći jer svjestan je da će ga konkurencija samo tjerati da bude još bolji. Svjesni smo organizacijskog problema jer nemamo osobu ili službu za marketing i PR, mi smo amaterski sportaši i da nema OI, nitko ne bi obraćao pažnju na nas. Sad smo odlučili da u iduća dva mjeseca razmotrimo mogućnost zapošljavanja direktora saveza koji bi se bavio marketingom i PR-om. Taekwondo se mora profesionalizirati, marketing je u okviru toga, a kroz svjetsku federaciju, u kojoj sam dugo, guram ideju profesionalnog taekwondoa. Tako bi bio televizičniji, zanimljiviji publici i dobar medij za ozbiljniji marketing. Moramo ući više u poslovnu granu sporta, u sportski biznis - tvrdi Nobilo.
Na kraju, Matea Jalić još je jednom objasnila kroz što je i ona prolazila dok se Tomas lomio:
- Teško mi je pričati kako bi bilo bez njega jer od malena volim taekwondo i puno mi znači, ali s Tonijem je to druga razina. Kad mi je rekao, taklo me i bilo mi je teško. Tek sam krenula, mogu puno više dati. Jesam li razmišljala poći za njim u Njemačku? Ne, ne mogu se odvojiti od Hrvatske. Nagovarala ga? Ha, jesam, ali to je bilo malo sebično. Iako sam znala da voli Hrvatsku kao i ja, i nas sportaše. Bog nas je spojio s razlogom i bez njega ne bih postigla sve ovo. Netko drugi ne bi me mogao trpjeti jer sam jako teška sportašica.