Teško ludilo, ponijele su me emocije, ni sam ne znam kako sam završio na ogradi pred navijačima. Najdraži gol i najbolji događaj u dosadašnjoj karijeri, ma što karijeri, u životu, opisivao je Stanko Jurić svoj gol i veliki preokret u Koprivnici, pobjedu Hajduka 2-1, nakon koje je završio u zagrljaju s navijačima.
Niti je Slaven Belupo protivnik na koga se posebno palite, niti je pobjeda bila posebno važna... Zbog čega je onda bilo toliko emocija nakon utakmice?
- Zbog svega skupa. Bili smo u seriji pozitivnih rezultata, znali smo da će biti teško, i onda penal, crveni karton, nađeš se u situaciji da gubiš... Gledao sam snimku utakmice, naše navijače koji su i dalje vjerovali, navijali, gurali nas dalje... Drago mi je da smo pokazali da možemo i želimo, da ginemo do zadnje minute za pobjedu. I ona je stigla kao nagrada.
Što vam je trener rekao kad vas je uvodio u igru?
- Da donesem ono najbolje što znam, trku, agresiju, moć...
Dojam je da ste puno bolji igrač od onoga što pokazujete na terenu, i to prije svega zbog manjka kontinuiteta. Fascinantno je da ste zadnju kompletnu utakmicu odigrali još u studenom prošle godine. Što se događalo?
- Malo ozljede, pa ta prometna nesreća u kojoj sam natukao ruku i istegao vrat, bila je i pauza.... No sada sam konačno zdrav i u formi, konkuriram za momčad, i vjerujem da dolaze bolji dani.
Kako se nosite s ulogom rezerve, džokera s klupe, a bili ste strijelac nekih jako važnih golova, recimo u Šibeniku u kupu, Slaviji u europskom debiju, Lokomotivi, sad Slavenu...?
- Imam dosta samopouzdanja i vjere u sebe, nije mi problem što ponekad moram ući s klupe kao džoker. Naravno da bi volio igrati od prve minute i da nije uvijek lako ulaziti, ali svi znamo koliko je važna i klupa, da i igrači koji ulaze mogu također donijeti prevagu i riješiti utakmicu. Uvijek pokušavam dati sve od sebe, kako zbog kluba koji volim, tako i zbog svoje karijere.
Ove zime dosta se pričalo o vašem odlasku u Italiju, konkretno u SPAL. Pratite li talijansko prvenstvo, gledate li utakmice SPAL-a?
- Ne, nijednu nisam pogledao...
Na kojoj poziciji najviše volite igrati?
- Ja sam čisti zadnji vezni, 'šestica', to igram cijeli život, ali zbog potreba momčadi sada igram 'nisku ili visoku osmicu'. Dosta radim na sebi, na usavršavanju taktike, ponekad na treningu zaigram i stopera ako treba...
U 2019. ste još uvijek neporaženi, četiri pobjede i dva remija u nastavku sezone dobar su start. No baš kao što je Oreščanin dobro startao, na sličan način startali su i Vulić, Kopić, Carrillo..., a onda bi doživjeli kiks, nakon čega bi se srušila atmosfera, rezultat... Kako to izbjeći?
- Baš sam na to pomislio u Koprivnici kad smo primili gol i ostali s igračem manje. Sam sebi sam rekao: ''Ajme, neće valjda opet...'' Na sreću trudili smo se do kraja i za to smo nagrađeni. Važno je da se to ne ponovi, može se dogoditi neki kiks, ali moramo zadržati kontinuitet dobrih igara i rezultata, i mislim da to ova momčad može.
Sve je to dobro, no i nakon šest pozitivnih rezultata i dalje ste šesti. Kad ćete krenuti prema gore?
- Uf, kad pogledam tablicu loše mi dođe. Fokusirani smo na Rudeš i Istru, vjerujem da ćemo to riješiti u svoju korist i pomaknuti se na ljestvicu. A onda nam dolazi Dinamo na Poljud, ne treba ni govoriti kakva će to biti utakmica...
Uoči nastavka prvenstva Europa se činila dalek i teško dohvatljiv cilj, a nakon šest odigranih kola ste mu nadomak. Jeste li iznenađeni?
- Treba samo nastaviti u istom ritmu, Europa nam je svima glavni imperativ, sve osim toga bilo bi veliko iznenađenje.
Protiv Rudeša će biti zatvoren sjever, koliko će vam nedostajati navijači?
- Neće nam nedostajati, preselit će se oni na Zapad i na Istok. Još jednom bih im zahvalio na sjajnoj podršci u Koprivnici, oni su nam pomogli da iznesemo tu pobjedu. Bit će opet puno gledatelja i sve osim naše pobjede bilo bi veliko iznenađenje.
U Rudešu igra par bivših igrača Hajduka, dolaze osokoljeni pobjedom nad Interom. Što gledatelji mogu očekivati?
- Uvijek isto, njihov bunker i veliku borba... Ali na Poljudu je puno bolji teren nego u Zaprešiću i Koprivnici. To što rade ti klubovi je velika sramota, jer ne rade samo protiv nas, nego i protiv svojih igrača. Sramota je da prije utakmice ne polijevaju teren, koji je onda suh kao barut. Znamo da to rade da uspore protok lopte, ali riskiraju ozljede koljena i zglobova i svojih igrača, uopće ne razmišljaju o njihovom zdravlju i karijerama...