Dinamo i dalje razmišlja o - budućnosti. Baš kako i treba. Sergej Jakirović tako je na pripreme u austrijski Bad Radkersburg pozvao šestoricu mladih talenta iz omladinske škole, najperspektivnije kadete i juniore kluba. Priliku za dokazivanje na pripremama sa seniorskom momčadi tako su dobili 16-godišnjaci Patrik Horvat i Leon Jakirović, te 17-godišnji Noa Mikić, Marko Zebić, Branko Pavić i Antonio Rajić.
Dečki su oduševili sve oko sebe, pa čak i svoje starije suigrače. I svima pokazali kako Dinamo ne mora misliti na budućnost, kako u "modrom" inkubatoru kontinuirano rastu veliki talenti. Ovi su dečki u samo 45 minuta razbili CSKA 1948 Sofiju kao "bugarsku skupštinu", zabijali su im Jakirović, Horvat i Mikić, Pavić je oduševio u veznoj liniji. I sad ih nova prilika očekuje u srijedu protiv ukrajinskog Krivbasa. A tko su oni?
- Počeo sam trenirati u Tekstilcu Ravnice kad sam imao pet godina, onda sam prešao u Dubravu, dok sam u Dinamo stigao u pionirima. Krenuo sam kao krilni igrač, kasnije se prebacio u veznu liniju - priča nam Branko Pavić, a na pitanje kakvo bi danas bio krilo ubacio se njegov cimer Noa Mikić i poručio:
- Nikakvo, ha, ha.
Paviću su ovo prve pripreme sa seniorskom momčadi, kakvi su dojmovi?
- Iskreno, mislio sam da će biti malo teže, ali dobro smo se snašli, ispunjavamo sve zadatke naših trenera. Vjerujem da će u budućnosti to biti još bolje. Naši ciljevi ove sezone? Osvojiti sve trofeje i u juniorima i u seniorima.
A koji su vam najdraži dinamovci koje pamtite?
- Uh, ima ih dosta. Sasvim sigurno Ademi, Petković i Mišić, a od onih koji više nisu u Dinamu moram izdvojiti Luku Modrića - završio je Pavić.
'Ne znam ni sam kako zvati tatu'
Leon Jakirović ima tek 16 godina, a na prošloj je utakmici zabio svoj prvi gol za seniorsku momčad Dinama. I da, riječ je o sinu Dinamovog trenera Sergeja. Pa kako je trenirati kad vam je otac trener?
- Čudno je, ne znam ni sam kako da ga zovem, ha, ha. Ali naviknuo sam se već, zovem ga trener ili šef - priča nam 'mali Jakir' koji ima zanimljiv plan za svog oca/trenera:
- Ako će puno vikati na mene, tužit ću ga mami. I to je jedna od opcija, ha, ha. Ma šalim se, znam da moram slušati, kako oca, tako i bilo kojeg trenera iz stručnog stožera, nemam s tim nikakvih problema. Sretan sam i zadovoljan na ovim pripremama, a drago mi je što mi mlađi igrači onako dobro reagirali protiv CSKA 1948 Sofije.
Kakva je razlika igrati u juniorima i seniorima?
- Ma velika, jako velika. Ta razlika se osjeti u svakom trenutku. U svakom duelu, tu se treba puno brže rješavati lopte, nema toliko mjesta ni vremena za razmišljanje.
Kako je krenuo vaš nogometni put?
- Krenuo sam u Sesvetama kao špica, pa sam stigao u Dinamo s 11 godina. I tu sam prvo bio 'šestica' ili 'osmica', sljedeću sezonu 'šestica' ili bek, pa tek onda prešao na stopera.
'U Dinamu sam od prvog dana'
A koji su vama najdraži dinamovci koje pamtite?
- Mislav Oršić! On mi je uvijek bio drag, baš dobar dečko i top igrač. Kako bi bilo s njim na treninzima. Uh, nezgodno - završio je 'mali' Jakir.
Patrik Horvat je najmlađi Dinamov prvotimac u austrijskom Bad Radkersburgu, riječ je o dečku koji je prije dva mjeseca tek napunio 16 godina. A to se na terenu ni po čemu ne primijeti. Sergej Jakirović za njega kaže kako je po profilu krilni igrač kakav treba Dinamu, a 'Paćo' je oduševio protiv Bugara. Zabio i asistirao. I čini nam se kako je kao najmlađi, definitivno i najotvoreniji. U pozitivnom smislu.
- Čim sam došao među seniore, osjetio sam tu razliku između nogometa u seniorima i mlađim kategorijama. Nije to isto. Mislio sam da će mi biti još teže, ali snašao sam se. Igra se puno brže, s vremenom će i nama biti loš lakše - priča nam lijevo krilo Dinama, pa nastavlja:
- U Dinamu sam od prvog dana, još od 2014. godine. Tu sam prošao sve kategorije.
Neki su primijetili kako po izgledu podsjeća na Laminea Yamala!
- Ha, ha, puno ljudi to komentira. Yamal je stvarno čudo, rijetko se rađaju takvi igrači. Puno toga se mora posložiti da netko sa 16 godina dođe na taj nivo, pa dobije priliku i iskoristi je maksimalno. I napravi sve što je do sada postigao u karijeri. Mlad je igrač, sjajno se nosi sa svima. Nikad nisam imao prilike igrati protiv njega.
'Sjećam se Yamala s Eura do 17 godina'
Na tu se priču nadovezao Noa Mikić.
- Znamo mi već za njega, sjećam ga se i s Europskog prvenstva do 17 godina. Srećom, tada nije igrao protiv nas, Španjolska je bila u drugoj skupini. Ali tad je uništio Sloveniju i Srbiju. Kakav je bio? Ma doktor, sve isto kao i sad.
Patrik Horvat za razliku od Laminea Yamala igra na lijevoj strani, ali po potrebi može biti i desno. Zanimljivo, Dinamo je na svojim službenim stranicama proteklih dana objavio sliku Patrika Horvata s Ademijem, Pjacom, Soudanijem i Schildenfeldom iz mlađih dana. Horvat se nekad slikao, a danas trenira uz neke od tih igrača.
- Stvarno mi je to sve čudno, pomalo nerealno. Vrijeme je baš proletjelo. I sad sam odjednom ja tu s njima, treniram uz njih. Predivan osjećaj. Kao klinac sam ih toliko puta gledao, sad slušam njihove savjete, gledam njihove poteze.
'Paćo' nije poput drugih klinaca dugo razmišljao o najdražim dinamovcima.
- To je Soudani! Naš Mr. Derby. I naravno Luka Modrić.
Noa Mikić je starosjedioc u ovom društvu, mladi nogometaš je s prvom momčadi već prošao i zimske pripreme u Rovinju.I tad je briljirao, ali onda zbog ozljede nije dobio nijednu minutu u proljetnom dijelu sezone za seniorsku momčad. Leti po desnom boku, po potrebi može pokriti lijevu stranu, pa zaigrati i na desnom krilu. A nas je zanimalo moraju li ga kao 'starosjedioca' slušati i ovi mladi dečki, talenti koji su prvi put na pripremama Dinama?
Zebić bez straha i prema Pjaci
- Moraju, ha, ha - smije se dobro raspoloženi Mikić, pa nastavlja:
- Meni su ovo puno teže pripreme od onih zimskih, valjda i zbog ovakvih vrućina. Bek ili krilo? Mogu igrati na krilu, ali preferiram biti na beku. Moj put? Krenuo sam u Varteksu s četiri godine, pa sa sedam stigao u Dinamo. I tu sam već više od 10 godina, prošao sam sve kategorije još od zagića.
Marko Zebić je stoper, zna s loptom, dosta britak na terenu. Proteklih dana jednom je na trening-utakmici oštro krenuo i prema Marku Pjaci, svi su bili u strahu, ali Zebić je klizećim startom čisto izbio loptu ispred hrvatskog reprezentativca. Pjaca se nasmijao, mladom igraču odmah pružio ruku.
- A nije mi tu baš bilo svejedno, moraš još više paziti da ne ozlijediš igrača od ne znam koliko milijuna eura. Sve je to bilo u žaru borbe, drago mi je što je dobro prošlo. Sigurno bih malo drugačije, bez toliko straha i respekta išao na ove mlađe dečke, ha, ha - kaže Zebić, pa dodaje:
- Krenuo sam u NK Utrine s četiri godine, pa s osam došao u Dinamo i tu prošao sve uzraste. I ja sam kao Jakir igrao sve, od napadača, krila, bio vezni, pa zadnji vezni, a na kraju završio na stoperu. Pripreme? Ma meni je i dalje nestvarno da sam tu, da treniram s prvom momčadi. I sigurno je sve dosta teže nego u juniorskom nogometu, ali trudimo se, snalazimo se.
Najdraži dinamovci?
- Gvardiol zbog pozicije i Luka Modrić!
'Postao sam golman zbog Ivana Kelave'
Antonio Rajić je četvrti golman Dinama, po trenutačnoj hijerarhiji ispred njega su Nevistić, Zagorac i Filipović. Opet, Nevistić veći dio austrijskih priprema nije na terenu (zbog problema s leđima više je trenirao u teretani), pa je mladi vratar prošao sve treninge u punom intenzitetu. I dobro osjetio kako šutiraju seniori.
- Ma joj, to je ogromna razlika, ne mogu vam ni opisati. Svaki šut dobro osjetite na rukavicama. Tko ima najjači šut? Teško mi se odlučiti, svi jako udaraju - kaže nam Rajić koji je s četiri godine odlučio biti golman zbog...
- Ivana Kelave! Bio sam klinac, imao četiri godine, pratio sam Dinamo i nogomet, a on mi je bio baš drag. Tad je branio za Dinamo, pa sam i ja zbog njega krenuo među golmane. I nikad nisam bio niti na jednoj drugoj poziciji.
Kako ste vi krenuli u nogometni svijet?
- Stigao sam u otvorenu školu Dinama gdje sam bio do mlađih pionira, pa jednu godinu otišao u Zagreb. Onda sam se vratio u Dinamo, još sam ovdje. Golmanski uzor? Nemam nekog velikog uzora, radim, treniram i trudim se. Najdraži dinamovac? Ma Livaković, ostalih Dinamovih golmana se i ne sjećam baš, ha, ha - završio je Rajić.