Odradili smo intervju i iz kafića polako šetamo na teren za trening.
- Gospon Kranjčar, stvarno vam ne bih bio u koži. Pa vi ste danas bolji od pola igrača koje trenirate, ne dao im Bog da se 'skinete' i odigrate koju utakmicu. Sigurno sto puta iz kože želite iskočiti jer im morate objašnjavati stvari koje su vama ko vodi piti. Gledamo li kakav ste igrač bili u najboljim danima, možda će se jedan ili dvojica s vama izjednačiti - rekoh mu.
- Oooo, to ste vi rekli, ali hvala. Hvala vam - znao je primiti kompliment.
Treba li i zbog čega, osim zbog zeitnota, novinarima dati beneficirani radni staž, to je zbog razgovora sa sportašima nakon poraza. Lakše je nasmijati ožalošćenog na sprovodu nego razgovarati s poraženim u finalu, ili smijenjenim trenerom. Kranjčar je i tu bio velik.
Procurilo je da će ga Dinamo smijeniti.
- Kako se držite? - nazvao sam ga i pitao.
- Kako to mislite? - uzvratio je protupitanjem.
- Pa, s obzirom na okolnosti, kako se držite?
- Vozim se na trening i držim se za volan - kazao je.
Grozan trenutak. Pitaš se je li moguće da on stvarno ne zna da ga smjenjuju. Na kraju krajeva, s obzirom na rezultate, ne bi ga trebali mijenjati. I nema druge nego izgovoriti.
- Gospon Kranjčar, više nego pouzdan izvor kaže da vas smjenjuju.
- Eto, za takve novine vi radite - kazao je sasvim smireno, bez tenzije u glasu, bez svih stilskih dodataka govoru karakterističnih za uvrijeđene.
Kranjčar se nije vrijeđao. Koji dan poslije stvarno je bio bivši, a nedugo nakon toga je našao novi posao i na intervjuu smo se smijali epizodi.
No, da biste znali kakav je Kranjčar čovjek zapravo ste mu trebali upoznati sina. Prvi sam put s Nikom razgovarao dok je još bio tinejdžer i tek je upao u prvu momčad. Malac kao da je imao 35, a ne 17 godina. Fascinantno zreo.
Malo ih ne poludi nakon što im ženski magazini uđu u život. Tom dečku su, zbog starog, ženski magazini u životu od djetinjstva, a niti su ga slava i lova iskvarile, niti je ikad izgubio kontakt sa stvarnošću, niti je ružno reagirao na sve nepravde i mržnju.