Ujutro odigra utakmicu za Dinamo, a tri sata poslije dođe na natjecanje u atletici. I pobijedi bez problema! Kao i u nogometu, poigravao se s protivnicima, govorio nam je Slavko Petrović, koji je trenirao Josipa Brekala, novog nogometaša Hajduka.
POGLEDAJTE VIDEO: Josip Brekalo u Hajduku
Da su se karte drukčije posložile, danas bi se Josip Brekalo “natjeravao” s Davidom Rudishom u utrkama na 800 metara. No nogomet mu je ipak bio draži i - nije pogriješio. Već kao tinejdžer vrijedio je deset milijuna eura. Iako, i u atletici je mogao biti sjajan...
- Kod mene je došao u prvom razredu osnovne škole. Već na prvom treningu sam ostao impresioniran. Takav talent nisam dotad nikad vidio. Tata Brekalo je inzistirao da Josip, uz nogomet, trenira i atletiku. Otac mu je bio velika podrška, vodio ga je na svaki trening i da nije bilo njega, ne bi bilo ni ovog uspjeha. Kad sam vidio koliko je Josip dobar atletičar, nekako sam intimno želio da se ostavi nogometa i prebaci na atletiku. Nije bio pretjerano visok, onako, krhak, pa sam mislio da neće uspjeti u nogometu pored onih visokih ‘grmalja’. Ali uspio je - otkrio je Petrović, koji je i trener naše najbolje maratonke Lise Nemec.
“Da je Josip ostao u atletici, siguran sam da bi danas postao vrhunski srednjeprugaš, bio je fantastičan” - Slavko Petrović trenirao je Brekala kao 10-godišnjaka
Josip je atletiku trenirao dvaput tjedno, a na prvo natjecanje odveo ga je upravo Petrović.
- Bila je to kros-utrka na 800 metara. Dok smo se pripremali, rekao sam mu da pazi kako će tempirati snagu jer su svi sudionici bili godinu dana stariji od njega. U toj dobi to je jako važno. I dok sam mu objašnjavao, on me je prekinuo i rekao: ‘Treneru, ali ja ću danas pobijediti, nemojte se bojati’. Čim je utrka počela, Josip je bio prvi, pobijedio je takvom lakoćom da je drugoplasirani ostao 70 metara iza njega! Baš se poigravao s protivnicima, koji su kasnije postali reprezentativci. Da je ostao u atletici, bio bi vrhunski srednjoprugaš. Siguran sam da bi ostvario sjajne rezultate na 800 i 1500 metara, vjerojatno i na 5000 metara.
No ljubav prema nogometu bila je jača od one prema kraljici sportova i Josip se odlučio za Dinamo. Promijenio je adresu 2016., pratio ga je i Arsene Wenger u Arsenalu, no s ocem Antom krenuo je put Njemačke, u Wolfsburg. Dinamo na njega nije računao, baš kao što nije računao ni osam godina poslije, kad je gotovo sve bilo spremno da se vrati u Maksimir i oživi karijeru. Na koncu je izabrao Hajduk.
Nekad vrsnom atletičaru i traženom mladom nogometašu brzina je uvijek bila jedna od najvažnijih karakteristika. Odigrao je 11 utakmica za prvu momčad Dinama, a Wolfsburg ga je platio 10 milijuna eura. Uslijedile su posudbe u Stuttgart i Torino, gdje se nije dulje zadržao, a lani i transfer u Fiorentinu.
Dok je bio u Wolfsburgu, odbio je nositi traku duginih boja u znak podrške gay populaciji.
- Moram reći kako ne mogu u potpunosti stajati iza ove akcije. Moj kršćanski odgoj suprotan je tome. Ja sam strogo vjerski odgojen. Ako netko ima takva uvjerenja, OK, ali to je isključivo njihova osobna stvar. Simbol koji izražava stav drugih i drugačijih ja ne želim nositi - govorio je.
Nije propustio nijedno okupljanje reprezentacije
Od najmlađih kategorija, pa sve do seniorske, kad god bi dobio poziv Hrvatske, uvijek se odazvao. Nije nikad tražio opravdanje u prehladi, ozljedi lože, grčevima ili nečemu četvrtom... A prvi poziv bio je...
- Protiv Bavarske. Igrao sam za U-15 selekciju. Od tada, nikad nisam propustio okupljanje, a da sam dobio poziv. Sve i jedno okupljanje, koje je postojalo, ja sam nastupio, igrao - rekao nam je jednom prilikom.
Igrački idol mu je Cristiano Ronaldo. U Splitu ga je upoznao nakon utakmice Lige nacija Hrvatska - Portugal u studenom 2020. i fotografirao se s njim u zračnoj luci.
"Apsolutna inspiracija, istinska legenda, moj idol", napisao je Brekalo.
- Dešnjak sam, zbog toga volim igrati na lijevoj strani. Znam da me kao krilnog napadača često uspoređuju s Robbenom, a ja, kad mogu, gledam Cristiana Ronalda. Često ističem kako učim od njega - kazao je jednom prilikom.
Ronaldo je u svom dokumentarcu govori kako je nogometno istinski procvao kada je prestao ordinirati samo uz aut-crtu nego se sa loptom kretati prema golu i time postao puno opasniji kao strijelac.
- Ima Ronaldo pravo. U Hrvatskoj su mi kopačke bile 'bijele od kreča' jer sam se kretao samo uz aut-crtu, naučio sam ići pravolinijski gore-dolje. Kada je nakon Bruna Labbadije za trenera u Wolfsburgu došao Oliver Glasner rekao mi je da me više vidi u sredini terena te da tako mogu napraviti pozitivni iskorak u mojoj igri - kazao je Josip.
Prvi gol glavom u karijeri zabio za Hrvatsku
Zabio je četiri gola za hrvatsku reprezentaciju u 35 nastupa. Jedan od njih, u remiju 3-3 u prijateljskoj utakmici protiv Turske, bio je glavom.
- To mi je bio prvi gol glavom u seniorskoj karijeri, zadnji sam zabio u kadetima. Za mene je to isto veliko iznenađenje. Utrčao sam dobro u prostor, a Mislav Oršić fantastično me vidio - prisjetio se.
Nakon srebra u Rusiji Josip je bio stalni član reprezantacije, igrao je dobro, na njega se uvijek moglo osloniti. Ako je trebalo, igrao bi i desnog beka... No onda stiže teško razdoblje. U Torinu je igrao odlično, bio je među tri najbolja igrača momčadi, trener Ivan Jurić hvalio ga je svaku utakmicu. No tada odlazi u Wolfsburg gdje uprava nije bila na njegovoj strani, i kad bi igrao odlično, sljedeću utakmicu bio bi na klupi. Trener je bio Niko Kovač, no prema Josipu se nije ponio korektno. Uprava ga je praktički nagovorila da izostavi Josipa iz sastava.
'Od Rusije do Katra bio sam stalni član reprezentacije. I onda...'
- Nažalost, dogodio se splet okolonosti koje mi nisu išle na ruku. To je sigurno najteži period u karijeri, praktički mi se nikad ne bi dogodilo da ne bih igrao dvije utakmice za redom, a kamoli ovako... Propustio sam Svjetsko prvenstvo, nakon toga sam mijenjao klub - kaže Josip.
Prošle jeseni mjesto u prvih 11 Fiorentine i splet okolnosti otvorio mu je vrata reprezentacije nakon 16 mjeseci. U to vrijeme propustio je Svjetsko prvenstvo u Katru i nije mu bilo lako.
- Uh, u meni je bio cijeli spektar emocija. Teško mi se uopće vraćati na to razdoblje, bio sam jako nesretan jer nisam tamo, svjetsko prvenstvo je za mene bio veliki san. Nakon SP-a u Rusiji pa praktički do Katra bio sam stalni član reprezentacije, imao sam 33 nastupa. I onda dođe Katar... Znate da zaslužujete biti tamo, ali je opet bio taj nesretan splet okolnosti s klubom... Bio sam presretan zbog medalje, plakao sam od sreće zbog bronce, a onda me opet uhvati tuga što nisam tamo...
Kako ste podnijeli to, kako kažete, najteže razdoblje u karijeri? Jeste li koristili pomoć sportskog psihologa?
- Nisam. Stručnu pomoć nisam tražio, obitelj je bila uz mene, okružio sam se samo s najbližim krugom ljudi i s njima sam provodio vrijeme. Uostalom, i ja sam obiteljski čovjek, supruga, dvoje djece...
Na putu je i treće dijete, supruga Dominika će ga, po svemu sudeći, roditi u Splitu.