Osam mjeseci nakon što se netko u Legiji fantastično dosjetio da na klupu prve momčadi dovedu Romea Jozaka, čovjeka koji nikad nikoga u životu nije trenirao, najveći poljski klub ostao je bez trenera. Jozak se pozdravio s igračima, a njegovo mjesto preuzeo je dosadašnji pomoćnik, također naš čovjek, 45-godišnji Velikogoričanin Dean Klafurić.
- Nakon posljednjeg poraza čelnici kluba ponudili su mi da preuzmem momčad do kraja sezone. Pristao sam na to i naravno da ću kao profesionalac napraviti sve što je u mojoj moći da ispunim očekivanja kluba. Velika mi je ovo čast, ali prije svega na ovo gledam kao na zadatak. Ciljevi su jasni, to su obrana naslova prvaka i osvajanje Kupa, a ja znam vrijednosti naših igrača i vjerujem da možemo u tome uspjeti - javio se Klafurić iz Varšave, u kojoj je posljednjih osam mjeseci asistirao svome bivšem profesoru, ali i čovjeku koji je značajno utjecao na njegovu trenersku karijeru.
- Dok sam bio na trenerskoj akademiji, Jozak mi je bio profesor, a ujedno i voditelj Dinamove omladinske škole. Skoro sam pao u nesvijest kad me pozvao da dođem raditi u Maksimir, jer Dinamo je oduvijek moj život. Kao što su to i moji gorički klubovi, Gorica i Udarnik iz Kurilovca - istaknuo je Klafurić.
- Kad danas gledam, mislim da sam kao igrač previše razmišljao trenerski, što me vjerojatno i sputavalo. Brinuo sam se o svemu ostalome, o suigračima i načinu igre, umjesto o sebi. Ali dobro, ja vjerujem da sam i tad bio predodređen za trenerski posao - govori Klafurić.
I budući da čovjeku koji nije veliko igračko ime nije lako probiti se do vrha, Klafurić je morao krenuti od nule. Od dna.
- Imao sam 33 godine kad sam igrao svoju zadnju sezonu u karijeru, treću ligu za Udarnik. Momčad se raspala, nitko je nije želio voditi i ja sam rekao: 'Bit ću ja trener!' Istovremeno sam i igrao, ali sam sebe sam u igru uvodio samo u krajnjoj nuždi. Najčešće kad bi me direktor kluba, koji je sjedio pokraj mene, natjerao da uđem - smije se Klafurić.
Rad mladog trenera ubrzo je prepoznat, što je rezultiralo ponudom koju je lako odbiti. Međutim, Klafurić ne odbija prilike.
- Jedan profesor s Akademije predložio me za izbornika ženske reprezentacije. Na prvu sam, iskreno, ostao u čudu, ali pristao sam. Sljedeće četiri godine volontirao sam kao izbornik, ali ponosan sam na ono što sam napravio. Uključio sam i psihologe u tim, doveo kondicijskog trenera, što je do tad u ženskom nogometu bilo nezamislivo... Poslije sam čuo da su me u početku cure gledale kao luđaka, jer prema njima sam se ponašao jednako kao prema nogometašima, ali ja drukčije ne znam. Razlike? Zapravo, samo u fiziološkom pristupu, nogometne zakonitosti i principi su isti. Psihološki je teže pripremati cure, no i to mi je pomoglo kasnije u radu s muškarcima. Teže je voditi grupu cura, no veliko je to iskustvo. Pričaju li jedna drugoj iza leđa? Pa mogu reći da se stvaraju grupice, ha, ha, ha... Ali kad se postigne homogenost, cure su čudo - govori Klafurić.
- Zoran i njegovi suradnici prepoznali su ono što sam radio kroz četiri godine u omladinskoj školi, pogotovo Damir Krznar. Bila mi je čast biti dio tog stožera, puno sam naučio i nogometno i životno - kaže Dean, koji se s Mamićem rastao na kraju prošle sezone.
Odlučio je s 45 godina pokušati raditi sam i vratio se kući, na klupu drugoligaša Gorice. Odradio je pripreme i prva četiri kola, a onda se opet javio Romeo Jozak. Ovaj put ponuda je glasila: "Ideš sa mnom u Legiju". Prihvatio je izazov.
- Legia je veliki klub, s europskim ambicijama, naravno da sam taj poziv doživio kao strašan izazov. Osam mjeseci sam asistirao Jozaku i bilo je to vrijedno iskustvo. Sad dalje idem sam, već u srijedu igramo uzvratnu utakmicu polufinala Kupa - kaže Klafurić.
Uđe li u finale, Legiju će voditi u osam utakmica. Točno toliko vremena ima da dokaže da zaslužuje ostati na klupi. Ciljevi su visoki, u Varšavi žele i prvenstvo i Kup, a Klafurića bi na klupi vjerojatno zadržalo i samo jedno od toga. Trebat će mu i pomoć trojice poznatih nam lica, Domagoja Antolića, Eduarda i Marka Vešovića, ali prije svega će mu trebati hrabrosti.
- Kažem, uvjeren sam da mi to možemo - naglašava trener Legije.
Zanimljivo, za titulu će se boriti s Lechom, kojem na klupi sjedi njegov kolega iz školskih klupa.
- Da, na Akademiji je sa mnom u generaciji bio i Nenad Bjelica. Ali ne samo on, bio je tu i Niko Kovač, pa Igor Tudor, Dado Pršo, Damir Krznar, Hari Vukas... Najbolji učenik? Krznar, uvjerljivo najbolji. Najneozbiljniji? Pršo i Tudor, ali oni su si to mogli dozvoliti - smije se Klafurić.
- Pratim sve, totalno sam unutra, sve me zanima... Uostalom, trener Gorice Ivan Prelec moj je veliki prijatelj, konstantno se čujemo, a želja nam je jednoga dana u nekom klubu raditi zajedno, kao ravnopravni suradnici, ne kao glavni i pomoćni trener. Zasad još nismo uspjeli, ali valjda hoćemo. I jako sam sretan što dobro radi u Gorici, što idemo prema prvoj ligi. Svi oni zaslužili su da uspiju - zaključio je Klafurić.