Dino Sinovčić (32) u subotu je u Paris La Defénse Areni ponovio najveći uspjeh karijere. Tri godine nakon Tokija u francuskoj je prijestolnici na Paraolimpijskim igrama hrvatski plivač osvojio brončanu medalju u utrci na 100 metara leđno u kategoriji S6, koja označava plivače s ograničenom pokretljivošću udova ili njihovim nedostatkom.
Dino je u ovoj disciplini u vrhu svjetskog paraplivanja posljednjih pet godina. Dobitnik je državne nagrade za šport Franjo Bučar, a u vitrinama mu stoje dva zlata sa svjetskih prvenstava (London 2019. i Madeira 2022.), jedno srebro (Manchester 2023.), zlato s Europskog prvenstva u Dublinu 2018., srebro iz Funchala 2020. i bronca iz Reykjavika 2009.
- Od 2018. praktički smo se svake godine vraćali s medaljom s velikih natjecanja. Znate kako se kaže, lakše je osvojiti medalju, ali zadržati se godinama u vrhu, to je stvarno zahtjevno. Vjerujem da je baš to moja najveća kvaliteta, držati kontinuitet vrhunskih rezultata bez padova - rekao je Sinovčić u intervjuu za Nacional.
Splićanin je trostruki najbolji hrvatski parasportaš, a druga paraolimpijska medalja u Parizu, gdje je bio i hrvatski stjegonoša na otvorenju s Anđelom Mužinić Vincetić, samo je dodatak na fantastičnu karijeru. U plivanje je ušao spontano.
Dino je, naime, rođen s atrogripozom, rijetkim poremećajem zglobova koji ograničava pokretljivost nogu. Za kretanje zato uvelike koristi invalidska lica iako nakratko može samostalno hodati, a u posebnim prilikama koristi ortozu. Liječnici su mu kao oblik rehabilitacije preporučili plivanje i tako je sve počelo.
- Bez sporta ne bih poznavao svoj život. Benefiti sporta su funkcionalni, socijalni i biološki, a oni su i mene izgradili u čovjeka kakav sam danas. Radne navike, određivanje prioriteta, zadovoljstvo koje dobivate ispunjenjem ciljeva koji vas guraju kroz život i motiviraju za dalje, to su sve važne stvari koje mi je donio sport. Posebno socijalizacija dok sam bio vrlo mlad. Trenirao sam s djecom bez invaliditeta koja su me prihvatila kao jednog od njih. Možete misliti što znači kad osjetite da djeca oko vas ni na koji način ne doživljavaju da se mi po ičemu razlikujemo. Sve su to neke manje stvari koje su dovele do toga da sam danas sportaš i čovjek kakav jesam.
Počeo je trenirati u Mornaru s 12 godina, a dvije godine poslije osnovali su klub Cipal u kojem je bio do 2020., kad je diplomirao na Kineziološkom fakultetu i vratio se u Mornar u kojem je sad i plivač i trener. Od prvih dana surađuje s trenerom Slobodanom Glavčićem koji ga je izgradio kao sportaša, ali i osobu.
- Znam za njega reći da mi je drugi otac, što nije bez veze jer sam s njim proveo valjda više vremena nego sa svojom obitelji. Zajedno odrađujemo treninge i jako je fleksibilan, što mi odgovara. Ne bih to negativno iskorištavao, nego znam procijeniti kad mi tijelo šalje signale da malo treba smanjiti intenzitet i sačuvati se ozljeda. Zato i imamo tako dobre rezultate zadnjih godina - rekao je Sinovčić.
Razmišljao je o umirovljenju nakon Igara u Parizu, ali s obzirom na medalju, to bi za neko vrijeme još mogao ostaviti po strani. U listopadu se, u svakom slučaju, vraća trenerskom poslu nakon što se neko vrijeme fokusirao samo na sebe i što bolji rezultat u Parizu.
- Uživam u plivanju više nego ikad jer sam ostvario sve ciljeve koje sam zacrtao i osvojio sve medalje koje sam želio. Uživam u svakom treningu i ništa mi nije problem, ni nakon 20 godina nije mi problem probuditi se i odraditi zadane treninge. Uvijek sam sebi govorio da ću se baviti plivanjem dok god budem među tri najbolja na svijetu. Nisam tip koji bi se zadovoljio samo odlaskom na veliko natjecanje bez prave borbe za medalje - rekao je.
Dino je u Splitu 2017. sa Svenom Maretićem i Ivanom Dabom osnovao i klub za osobe s invaliditetom Split u kojem se, osim plivanja, zainteresirani mogu baviti košarkom, atletikom, stolnim tenisom, judom i taekwondoom.
- Mladi smo klub, ali imamo jako dobre rezultate, košarkaši su osvojili dva kupa i uglavnom redovitom ulazimo u finale prvenstva. Ponosan sam što smo uspjeli unijeti dodatni sadržaj jer nije stvar u tome da se netko počne baviti sportom da bi pokušao osvojiti neko prvenstvo, nego se treba baviti sportom i uključiti se, bilo rekreativno ili natjecateljski, ovisno o mogućnostima i sposobnostima.
Sinovčić iza sebe ima i kratki politički angažman. Na lokalnim izborima 2022. u Splitu bio je kandidat za dogradonačelnika SDP-ovcu Davoru Matijeviću.
- Prvenstveni mi je motiv bila borba za prava osoba s invaliditetom, za neke stvari koje znam da treba promijeniti i poboljšati. Politika je sustav koji vam daje priliku da aktivno i izravno sudjelujete u donošenju odluka. Od politike nikad nisam mislio živjeti, ja sam sportaš i trener koji nema ambicija u tom smjeru, politika na nacionalnoj razini me ne zanima. To je bio moj pokušaj doprinosa društvu.
Nova olimpijska medalja dobit će bitan prostor i u dokumentarnom filmu "Stop me if you can", odnosno "Zaustavi me ako možeš" autorice Brune Bajić o njegovu životu koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana.
- Isprva mi je ideja bila čudna jer se ne volim previše javno eksponirati. Ali ne možete očekivati da u sportu postižete neke velike rezultate i očekivati da vas se medijski ne prati. Nakon prvotnog iznenađenja pristao sam na to, radimo na filmu šest godina jer nas je pandemija dosta usporila. Priprema je sad pri kraju i film je u montaži, a promocija bi trebala biti u rujnu, nakon Paraolimpijskih igara - rekao je svestrani Dino Sinovčić.