Andrija Nikolić nije izdržao na klupi Zagreba. Na kojoj se očekuju pobjede, a kada ne ide, kao što ne ide ove sezone, onda i trenerska savjest počinje raditi. U Nikolićevu slučaju proradila je možda još prevruće glave nakon završnice u Magdeburgu, pa je postao prvi trener Zagreba koji je dao otkaz iz rezultatskih i sportskih razloga. Evo, i to se događa.
I živci su na minutama odmora u Njemačkoj, gdje je s tribina sve gledao i Dagur Sigurdsson, radili glasnije kod uvijek smirenog Nikolića jer kada se identična stvar ponovi tri puta u nekoliko tjedana, nemoguće je ostati smiren. A kada bilo koji trener jednom počne osjećati da ga igrači više ne slijede, pa makar bio i u krivu...
Aalborg je, nažalost, ostao samo bljesak, a sve ostalo trenutna Zagrebova realnost koliko je god prošle sezone izgledalo drugačije i optimistično za nastavak u još jačem društvu. Nikolić je, bez obzira na ovakav završetak, zaslužio veliki pljesak za zadnjih 12 mjeseci na klupi Zagreba, na kojoj u glavnoj ulozi nije trebao ni sjediti, ali je pokazao da jednako i igrače i trenere uvijek stvara prava prilika.
Zagreb ove sezone ima to što ima, kada jedan igrač nedostaje, osjeti se. Od početka sezone na crti nedostaje Adin Faljić, koji je prošlu sezonu počeo kao treći pivot pa se pretvorio u prvog. Roko Trivković nakon Trogira igra prvu sezonu s "velikim dečkima", Poljak Walczak u trenutnom stanju muči najviše sebe i takvi se hendikepi moraju osjetiti na razini Lige prvaka. Promašio je Zagreb s ljevakom Radojkovićem, koji ne ulazi u Ligi prvaka, a koliko god Klarica bio mlad i poletan, teško je u takvom ritmu igrati 60 minuta u obrani i napadu. Pa se ozlijedi Timur Dibirov, ranije za cijelu sezonu i drugo lijevo krilo Davor Ćavar, Miloš Kos otvori sezonu potpuno izvan forme...
Prošle sezone Zagreb je imao najbolju obranu u grupnoj fazi. Toj obrani uz Srnu i Gojuna danas nedostaje Faljić i, koliko je Matej Mandić tada bio senzacionalan, ta je mu obrana najviše olakšavala. Kada to nije slučaj, onda ni on nije na razini prošlogodišnjih izdanja, koje je ponovio samo protiv Aalborga.
Takav Zagreb pokušat će na parket vratiti novi trener. Sreća u nesreći je da stiže reprezentativna stanka, sljedeća utakmica Lige prvaka tek je u drugoj polovici studenog uz dovoljno vremena da se poslože stvari. Klupa Zagreba želja je mnogih, i obrnuto, a kao najlogičnije i, ne nebitno, najjeftinije rješenje djeluje Nenad Šoštarić, kojemu zdravlje nije dopustilo više od nekoliko utakmica, pa su mu u klubu našli mjesto u omladinskoj školi. Šoka je bio ideja da privremeno sjedne na klupu u nedjelju protiv Sesveta u hrvatskom prvenstvu, no ako se na nju misli vraćati, to će biti samo trajno. Pa će u Sesvetama momčad vjerojatno voditi trener druge momčadi Slaven Radić uz asistenciju Božidara Jovića.
Glavnog menadžera Zagreba za vrijeme igračke karijere u Borcu iz Banje Luke trenirao je Velimir Petković (68), jedan od najvećih trenera s ovih prostora, koji je ime stvorio u Njemačkoj. Nakon odlaska s klupe Rusije, s kojom je prije sankcija posljednje bio na Europskom prvenstvu 2022. godine, nema posao, ali i dalje ima entuzijazma. S Borcem je kao igrač bio prvak Europe 1976., a kao trener 1991. godine osvojio EHF kup srušivši CSKA, koji je vodio Vladimir Maksimov, a predvodio Talant Dujshebaev. EHF kup kasnije je osvojio još tri puta, dva s Göppingenom i jedan s Füchseom. Vodio je i Wetzlar, Eisenach i 2005. bio najbolji trener u Njemačkoj. Da, nekoliko je puta ove sezone gledao Zagreb u Areni i Kutiji šibica.
Na svakoj je u Areni bio i Toni Čolina (37), trener mlađe generacije koji je s Izviđačem tri puta bio prvak Bosne i Hercegovine, dva puta i najbolji trener. U Izviđaču je trenirao Mandića, Kosa, Grbavca, najviše Ivana Pavlovića, no Zagreb bi mu u ovim okolnostima možda bio prevruć krumpir jer za mlade je trenere uvijek opasnost da brzo ne izgore. Petković je tu školu odavno prošao...