Zemlja europskih vaterpolskih prvaka zaslužuje ovako kvalitetnu finalnu seriju doigravanja, prvaka smo dobili tek nakon pete odlučujuće utakmice, nakon prave bitke u bazenu na Poljudu, splitski Jadran slavio je 11-8 protiv dubrovačkog Juga i osvojio svoj prvi naslov prvaka Hrvatske, ukupno deseti u svojoj bogatoj povijesti. Ovim trijumfom prekinut je i osamnaestogodišnji post splitskih muških klubova u kolektivnim sportovima (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo, odbojka), zadnji prvak Hrvatske bio je Hajduk sad već davne 2005. godine.
Nakon sjajne atmosfere kojoj smo svjedočili na Europskom prvenstvu, koje je organizirano u Spaladium areni i koje je gledalo i po desetak tisuća gledatelja, finalni susret Jadrana i Juga odigran je pred svega 1.025 gledatelja, ili tek pokojim više... Nažalost, Split nema bazen odgovarajućeg kapaciteta za ovakve susrete, pa je za ovu priliku kapacitet s originalnih 600-tinjak mjesta proširen s tri montažne tribine. Da je kapacitet bazena bio trostruk, bio bi pun, atmosfera je bila svečarska, poticajna od prve do zadnje minute. I to ne samo za domaću momčad, nego i za goste jer je na tribinama bilo dosta i gostujućih navijača.
Zanimljiv je detalj da je u 20 godina koliko se do večeras finalna serija za prvaka igrala na tri dobivene utakmice, čak 16 puta slavila momčad koja je imala prednost domaćeg bazena. Ove godine Jugaši su tri puta gostovali na Poljudu i nisu nijednom slavili, u ligaškom dijelu 11-9 te u dvije prethodne utakmice finalne serije 14-13 i 9-7. Nisu ni večeras. Jadran sada ima 16 trofeja u svojoj klupskoj riznici, deset naslova državnog prvaka, jedno Zimsko prvenstvo bivše države, dva naslova prvaka Europe, dva Comen Kupa i jedan Kup Hrvatske.
Bila je to bitka dvije sjajna momčadi, s jedne strane najbolji strijelac prvenstva Jerko Marinić Kragić, reprezentativci Luka Bukić i Rino Burić, prekaljeni Nikša Dobud i Anđelo Šetka..., predvođeni Jurom Mareljom, s druge legendarni Maro Joković, pa Loren Fatović, albatros na golu Toni Popadić i ostatak momčadi predvođen najtrofejnijim hrvatskim klupskim trenerom Vjekom Kobeščakom...
Na startu utakmice s puno više energije i agresivnosti ušli su jadranaši i odmah poveli preko Rina Burića, koji je vrlo brzo potom izborio i peterac iz kojeg je Jerko Marinić Kragić svladao Tonija Popadića. Na 3-0 povećao je sjajnim šutem Zvonimir Butić. Jadran je u prvoj četvrtini sjajno igrao obranu za koju Dubrovčani nisu pronalazili rješenja, ali nisu ni za igrača manje, pa je Marinić Kragić sjajno pronašao kolegu iz reprezentacije Burića pred golom Juga, a ovaj zabio za visokih 4-0. Imali su jadranaši napad i za 5-0, ali su ga promašili pa je do kraja prve četvrtine iz peterca Marko Žuvela postavio konačnih 4-1.
Visoka prednost na početku utakmice kao da je djelovala motivirajuće za Jugaše, koji su na startu druge četvrtine iz kontra napada smanjili preko Mare Jokovića na 4-2. No pritisak finalne serije i odlučujuće utakmice za trofej učinio je svoje, pa su i jedna i druga momčad ušle u seriju pogrešaka i promašenih šuteva. Do poluvremena je samo Vukojević zabio za 4-3 i ostavio nadu jugašima da mogu napraviti preokret.
U drugom poluvremenu ponovno su jedni i drugi krenuli nervozno, a nakon 12 minuta posta Marin Tomasović povećao je na 5-3 za Jadran. I onda se odčepilo, golovi su padali kao na traci. Loren Fatović, koji je krenuo u utakmicu s plastičnom maskom na licu ali mu je očito smetala pa je u poluvremenu skinuo, zabio je za 5-4, u idućem napadu Butić iz peterca povećava na 6-4, Joković smanjuje na 6-5, da bi prvo ime Jadrana u večerašnjem susretu Burić vratio prednost Jadranu na 7-5, a Ivan Dominik Zović postavio konačnih 8-5 na koncu treće četvrtine.
"Jadran, Jadran..." orilo se bazenom na Poljudu, ponovno je Jadran imao priliku povećati vodstvo ali je Butić pogodio vratnicu a Matijas Biljaka 5:30 do kraja smanjuje na 8-6. No Jadran je večeras jednostavno bio prejak, prijetili su sa svih strana, a Marinić Kragić vratio je prednost Jadrana na +3 pet minuta do kraja. Imao je Jug još jednu priliku ali je Marcelić skinuo zicer Jokoviću, a onda je u kontra napadu večeras najbolji igrač Burić odveo Jadran do 10-6, što se pokazalo nedostižnom prednošću. Do kraja utakmice zabili su Lazić, Bukić, Kakaris, za konačnih 11-8...
Na tribinama bazena na Poljudu okupila se vaterpolska krema, brojni veliki igrači iz Jadranove povijesti, kao i brojni splitski vaterpolisti i vaterpolo zaljubljenici predovđeni Ivicom Tuckom, a finalna utakmica privukla je i brojne poznate osobe, među njima i aktualnog i bivšeg gradonačelnika Splita Ivicu Puljka i Andru Krstulovića Oparu, stigao je i general Ante Gotovina, predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić, veliki prijatelj Jerka Marinića Kragića Marko Livaja sa suprugom Iris...
Trener Jadrana Jure Marelja kraj je utakmice dočekao u bazenu, na tribinama se slavilo i pjevalo: "Neka zvone Svetog Duje zvona...., naš je Jadran šampion..." Slavit će Jadran svoj prvi naslov prvaka Hrvatske dugo, a grad Split prvi trofej u muškom momčadskom sportu nakon 18 godina posta. I nadati se da će u ovoj sezoni trofej donijeti i košarkaši Splita, a vrlo brzo i nogometaši Hajduka...