Može li boksač u ringu "preživjeti" borbu sa specijalistom za neki drugi borilački sport? Što se tiče Floyda Mayweathera i Conora McGregora, odgovor ćemo doznati u nedjelju rano ujutro, no jedan takav spektakl svijet je već vidio prije 41 godinu u Tokiju.

Muhammad Ali, glavom i bradom, jedan od najvećih sportaša svih vremena, stao je u ring s Antoniom Inokijem, japanskim hrvačem u borbi pod posebnim, nikad javno razjašnjenim pravilima.

Nakon 15 rundi dosadne borbe, u kojoj je Inoki ležao na podu, a Ali kružio oko njega i uputio svega pet udaraca ukupno (!), borba je završila - neodlučeno. Službeno, Inoki je bio u prednosti za tri boda koja su mu oduzeta zbog opomena.

Meč je prvotno dogovoren kao namještaljka u kojoj je Ali prvo slučajno trebao nokautirati suca, potom bi Inoki njega oborio dok bi sudac ležao na podu, a kada bi se ustao, brojao bi Aliju i tako bi Japanac slavio pred svojim navijačima.

Kad je Muhammad čuo za taj plan, odbio je borbu i rekao je da će se boriti zaozbiljno. No ispalo je da je to bila najsramotnija borba njegove karijere. Neaktivnost boraca cijeli meč izazvala je salve zvižduka i gomilu smeća koju je publika ostavila. Nije ni čudno s obzirom na ulaznice čija je cijena skakala i do 15.000 kuna.

Prema autobiografiji člana Inokijeve tadašnje ekipe Breta Harta, Inoki nije smio rukom udariti Alija jer su mu tamnoputi muslimani, koji su podržavali boksača, prijetili ubojstvom "dodirne li prstom njihova prvaka". Stoga je cijelu borbu s poda nogama udarao Muhammada.

Takva suluda borba, koja Aliju nije donijela ništa dobro, mogla ga je stajati karijere zbog tih nekoliko udaraca koje je primio u nogu. Zadobio je infekciju te krvne ugruške na nozi koje su mu stvarale probleme u nastavku karijere, a u razmatrala se čak i amputacija.

Inoki i Ali sprijateljili su se nakon borbe za koju se vjeruje da je preteča mješovitih borilačkih vještina. Štoviše, taj je meč inspirirao dvojicu Inokijevih učenika na osnutak organizacije Pancrasea 1993., zbog kojega je kasnije nastao Pride, a potom i - UFC.