Škripa tenisica, 'mljackanje' rukometnog ljepila i udaranje ispuhane lopte o parket (o ovome nešto kasnije). Ti zvukovi širili su se Kutijom šibica na večernjem treningu PPD Zagreba, a svakih nekoliko sekundi proparao bi ih slovenski trener Branko Tamše (41) svojim uzvicima.
Zagrebaši su igrali šest na šest, šareni protiv narančastih markera.
- 'Tri kontre smo primili, Igraj!', 'Idi mali na gol, zašto se bojiš? - vikao je Slovenac na svoje pulene.
Pogledajte video:
Brzi centar i kontre želi dovesti do savršenstva pa je igrače, koji su već dobrano znojem natopili klupske trenirke i dresove, 'nagradio' s dodatnih pet minuta treninga.
- 'Dobro je dečki, ajmo istezanje' - rekao je Tamše, a zatim je na teren uletjela skupina predškolaca i počela sa svojim treningom. Slika je to koja istovremeno veseli i rastužuje. Veseli jer toliki broj djece i u ovim vremenima živi rukomet, a rastužuje jer jedan klub koji igra Ligu prvaka ne bi trebao igrati u takvim uvjetima. Ipak, o tome nekom drugom prilikom...
Pogledajte fotogaleriju:
Igrači Zagreba hladili su koljena i gležnjeve, a kapetan Zlatko Horvat bodrio je klince: 'Ajmo, trenirat dečki, samo jako'.
- Evo me za minutu - rekao nam je trener Branko Tamše i rukama pokazao da se ide presvući. Nakon što je strpljivo pozirao našem fotoreporteru, otvorili smo teme.
Preuzeli ste klupu prije nešto više od mjesec dana. Kakvi su prvi dojmovi?
- Ovo mi je prvi trenerski angažman u inozemstvu i dojmovi su odlični. Preuzimanje PPD Zagreba je za mene, ali i za slovenski rukomet ogromno priznanje. Izuzetno cijenim hrvatsku struku i da baš jedan Slovenac preuzme ovakav klub. Uf, veliko postignuće, pa Zagreb je institucija svjetskog rukometa! - započeo je Tamše koji je tek drugi stranac na klupi Zagreba, nakon Crnogorca Veselina Vujovića koji je ostavio velik trag.
Je li Zagreb stepenica više u odnosu na Celje gdje ste prethodno radili?
- Snaga momčadi Zagreba i Celja danas je 50:50, ali zna se što znači Zagreb na ovim prostorima. Oko sebe vidim ljude koji žive rukomet, na mjestima na kojima se ja krećem poput Arene Zagreb i Kutije Šibica vidim ljude koji žive rukomet, ma svi žive rukomet. Mogu zaključiti da je ovo stepenica više.
Rukometaši Zagreba su pod paskom Branka Tamšea odigrali već dvije utakmice, a u obje su slavili. Prvo je pao Metalurg u Skoplju u SEHA ligi s velikih 12 razlike (36-24), a potom i danski prvak Skjern u Ligi prvaka (32-29).
Dojma smo da vaš Zagreb igra puno lepršavije i brže nego pod vašim prethodnikom Linom Červarom. Što ste promijenili?
- Lino mi je ostavio momčad u dobrom stanju. Obrana je bila dobra, a smatrao sam da moram više pažnje posvetiti napadu i ubrzati dinamiku igre, tranziciju. To je ono što gledatelji vole - smatra Tamše.
S 41 godinom ste vrlo mlad trener, a imate već pregršt trenerskog staža. Kako to da ste tako mladi postali trener?
- Već sam 22 godine u trenerskom poslu. Počeo sam u svom Velenju kao trener Gorenja. Igračku karijeru završio sam u 28. godini, a u trenerske me vode usmjerio Miro Požun, moj rukometni uzor i jedan od tvoraca slovenskog rukometa. Još tijekom igračke karijere trenirao sam mlađe uzraste, zatim sam bio pomoćni trener Ivici Obrvanu od kojeg sam puno naučio, a s 30 godina sam praktički preko noći postao trener prve momčadi Gorenja - pričao nam je slovenski stručnjak.
Branko Tamše godinama je izluđivao čelnike Celja. S Gorenjem im je pred nosom uzeo dva naslova slovenskog prvaka pa su se poslužili onom starom narodnom: 'Ako ga ne možeš pobijediti, pridruži mu se', odnosno u ovom slučaju - uzmi ga. Slovenci su mu tada nadjenuli nadimak Branč Osvajalec.
Iz Gorenja te prešli u Celje, a danas ste u Zagrebu. Povijest Zagreba i Celja prožeta je snažnim rivalstvom, ali nemate problema s tim?
- Naravno, to je samo posao. Kad je Obrvan otišao iz Gorenja bio sam još 'zelen', ali sam rekao sam sebi: 'Skoči na vlak, moraš zgrabiti šansu'. Tako je bilo i kad su me ljudi iz Zagreba nazvali. Moje srce je tamo gdje jesam. Danas je u Zagrebu, a za tjedan dana, ili za pet godina možda bude negdje drugdje. Sada sam tu i dat ću cijelog sebe za ovaj klub - kazao je Branč odlučno.
Kakvi su dečki u PPD Zagrebu? Jesu li usvojili vaše metode treninga?
- Baš smo dobar spoj. Prije smo bili suparnici, a sad radimo zajedno. Morate znati da je ovaj klub prepun mladih igrača s kojima treba puno raditi i da oni u sebi imaju još dosta rezerve. Ima tu i par iskusnih igrača poput Zlatka Horvata koji to sve lijepo balansiraju.
Branku Tamšeu posao u Zagrebu nije prvi susret s hrvatskim rukometom i rukometašima. Neki igrači su mu ostali u posebnom sjećanju.
- Jedan od najljepših sportskih trenutaka mi je utakmica kadetskih reprezentacija Hrvatske i Slovenije 1997. u Labinu. Mi smo pobijedili 26-25 mojim golom u zadnjim sekundama utakmice te smo se kvalificirali na Europsko prvenstvo u Estoniji. Tukli smo tada Hrvatsku predvođenu Balićem, Sulićem, Vorijem, Dominikovićem, Špoljarićem. Ma odmah se vidjelo da su to klase, ali nisam ni sanjao da će toliko njih iz te generacije Hrvatske napraviti takve karijere - kazao je Tamše pa dodao:
- Od hrvatskim sam igrača vodio Ivana Čupića i Željka Musu koji su mi ostali u lijepom sjećanju, a igrao s Dragom Vukovićem, Alenom Blaževićem i Vedranom Zrnićem koji su još uvijek aktivni rukometaši. Doduše, puno u mlađi od mene, osim 'Zrne' koji je samo godinu mlađi, ali ne da se on - smije se slovenski trener.
'Bez šuta izvana ne možete do medalje'
Što ste vidjeli na Svjetskom prvenstvu u Danskoj i Njemačkoj?
- Baš mi je drago da je pobijedio rukomet jer su momčadi poput Norveške i Danske stigle do finala. Kako ti ljudi igraju... Brzo, atraktivno, stvarno ih je gušt gledati - smatra strateg Zagreba.
A Hrvatska?
- Da vam je netko prije početka Svjetskog prvenstva ponudio utakmicu za peto mjesto, vjerujem da biste potpisali. Dečki su ispunili cilj, iako vjerojatno ni sami nisu očekivali da će tako lako proći grupu. Mislim da ste malo podcijenili Brazil, odnosno da se više razmišljao o utakmicama s Njemačkom i Francuskom.
Je li vas iznenadio poraz Hrvatske od Brazila?
- Nije to toliko iznenađenje. Igrači Brazila imaju strašne fizičke predispozicije za moderan rukomet, jako su brzi. Njihovi rezultati me ne čude jer su plod dobrog rada kroz godine. Usvojili su taktičke zahtjeve i danas imaju igrače i najjačim europskim klubovima.
Mnogi stručnjaci ističu da Hrvatskoj nedostaje pravi šuter. Imate li vi u klubu nekog tko bi to u budućnosti mogao biti u reprezentaciji?
- Trebaš šut izvana ako želiš medalje. Ima tu zanimljivih mladih igrača, iako ne bih htio nikog posebno isticati. Ako baš inzistirate, mislim da Matej Hrstić (22 godine op.a.) može biti 'taj'. Tu je naravno i sjajni Ivan Sršen (26) koji kvalitetom može nositi Hrvatsku.
Upravo je Sršen predmet prijepora između našičkog Nexea i PPD Zagreba. Naime, Sršen je igrač Nexea, ali je zadnje dvije sezone proveo na posudbama. Prvo je bio u mađarskom MOL Szegedu, a ove je sezone stigao na posudbu u Zagreb u kojem igra fantastično. Srušio je danski Skjern s devet golova, a Nexe ga sad želi natrag.
Našičani tvrde da u ugovoru postoji stavka po kojoj u svakom trenutku igrača mogu povući nazad, a ljudi iz Zagreba smatraju da Sršen na posudbi mora ostati do kraja sezone. Iz Nexea su poslali zahtjev Savezu za izdavanje ispisnice, a isti je odbačen. Nakon toga obratili su se Registracijskom povjerenstvu, ali i oni su nakon saslušanja predstavnika jedne i druge strane odbili zahtjev.
- Znam samo da Sršena želim u klubu i nakon ove sezone, a i on sam mi je kazao da želi ostati u PPD Zagrebu - kratko je kazao Branko Tamše.
Koje biste stvari promijenili u rukometu da možete?
- Suđenje! Suci imaju neujednačen kriterij i to ponekad zbunjuje čak i nas trenere, ali nije njima lako, problem su pravila koja treba mijenjati.
Naprimjer?
- Ograničio bih trajanje napada na nekih 30-40 sekundi. Također, mora se jasno definirati što je prekršaj u napadu, a što nije. Vidjeli ste što se dogodilo Hrvatskoj protiv Njemačke... Pozdravljam uvođenje VAR-a u rukomet, treba ga koristiti češće - smatra Tamše.
Sve više trenera koristi igru sedam na šest. Vi je baš i ne preferirate?
- Jako rijetko, eventualno ako imamo igrača više onda izvadim golmana i uvedem još jednog igrača da dodatno raširim protivnika.
Znači ne vježbate to na treningu?
- Ne, mislim da su dečki dovoljno to vježbali prije mene - smije se slovenski trener.
'Supruga mi je najveći kritičar'
Branko Tamše privatno?
- Dolazim iz glazbene obitelji. Djed mi je bio ravnatelj glazbene škole, a naslijedio ga je moj brat. Otac je također bio glazbenik. Naravno, naučili su svirati i mene pa tako sviram bubnjeve, klavir i trubu, ali ne volim baš svirati. Zadnji put sam svirao bubnjeve na proslavi naslova prvaka u Celju, nekako su me natjerali - rekao nam je dobro raspoloženi Branč.
Na treningu smo primijetili da koristite elemente iz drugih sportova. Npr. svaka mini-utakmica započela je košarkaškim podbacivanjem lopte. Je li to uobičajena praksa?
- U mladosti sam trenirao gotovo sve 'loptačke' sportove. Odbojku, košarku, nogomet... Sve dok me profesor Miro Požun nije usmjerio na rukomet. Volim kombinirati elemente drugih sportova u svojim treninzima - objašnjava Tamše.
Tamšeova supruga Snežana Rodič bivša je rukometašica, a danas također plovi trenerskim vodama. Vodi žensku ekipu Velenja.
Tko je talentiraniji?
- Oboje imamo potencijala, haha. Često se čujemo, pričamo o rukometu, izmjenjujemo savjete. Jedno drugom smo najveća potpora, ali i najveći kritičari.
'Skautirat ću igrače po Južnoj Americi i Karibima'
Pred vama je težak raspored u Ligi prvaka. Držite četvrto mjesto u skupini s 10 bodova, a do kraja igrate s PSG-om, Flensburgom i Pick Szegedom. Koji su ciljevi do kraja sezone?
- Možemo do bodova protiv Flensburga i Szegeda pa i tog moćnog PSG-a. Idemo se u Pariz 'potući'. Mi nemamo imperativ prolaska skupine u Ligi prvaka. Dobili smo jednu strašnu skupinu u kojoj gotovo svaka momčad ima puno veći proračun od našeg. Dečki su prije Nove godine napravili velike stvari i neočekivano osvojili osam bodova. Sada su im apetiti malo porasli, a ja sam to uočio i malo ih smirio i rasteretio. U SEHA ligi cilj je plasman na Final Four, a na njemu je sve moguće - smatra Tamše.
Na ljeto vam odlaze neke važne karike. Tin Kontec je potpisao za Gummersbach, Urh Kastelic ide u Goppingen, Senjamin Burić u Cesson Rennes... Tragate li već za pojačanjima?
- Nešto smo već dogovorili, nešto još tražimo. Ne možemo mi dovoditi igrače iz Bundeslige jer je to ogromna razlika u plaćama. Jedini put je razvijanje mladih igrača iz vlastitog pogona, a vjerujte mi da ti igrači nisu puno, ili nisu uopće lošiji od nekih razvikanih stranaca. Kad nam počne Premijer liga dobro ću pročešljati hrvatske klubove, ima tu potencijala - rekao je Tamše pa iznenadio idućom rečenicom:
- Kad završi sezona želim otići malo u Južnu Ameriku, na Karibe. Ima po Brazilu i Kubi fantastičnih mladih igrača koji se mogu dovesti praktički besplatno. Posvetit ću se skautiranju igrača. Uvijek možete naći igrače poput Dainisa Kristopansa (vanjski igrač Vardara op.a) koji se ni od kuda pojavio iz jedne antirukometne zemlje - Latvije.
Mudro zbori Tamše. Sjetimo se samo Carlosa Pereza koji je igrao za Mađarsku, ili pak Rafaela Capotea koji je nosio dres Katara. Oba su došla s Kube.
Još samo jedno pitanje: zašto su lopte na treningu bile ispuhane? Je li to uobičajena praksa?
- Haha, pojma nemam zašto. Nisam ja to uveo, igrači iz nekog razloga vole trenirati, pa čak i igrati s ispuhanim loptama. Tako je bilo u Celju, sada to vidim i u Zagrebu. Ne znam koji je pravi razlog, valjda im je tako lakše uhvatiti loptu, to morate pitati njih - završio je dobro raspoloženi Tamše.