Nikad nismo vidjeli Nenada Bjelicu da je tako vrisnuo, tako stisnuo šake, primao zagrljaje... ma skoro je kao Slaven Bilić na Euru 2008. uskočio u slavljeničko klupko igrača!
Jer dotad je 70 minuta gledao Dinamo kako se muči, pati, rekli bi Zagrepčani: visi ko' luster. A onda se ukazao Amer Gojak fantastičnim golom za 1-1 i sedmi put uveo Dinamo u Ligu prvaka! Da, i to je bio Bjeličin 'nos': uveo je Amera u igru samo koju minutu ranije.
Jeste li doista drhtali? Ma preživio je Dinamo Primorje, onaj Hazar Lenkoran kad su morali igrati i produžetke, Ludogorec u 98. minuti, strahove protiv Kopra, nezaboravni Malmö... Bio je i Rosenborg na tom tragu, Dinamo je rano primio gol, Olma, Oršića i društva nije bilo nigdje, a nakon prvog poluvremena Joško Jeličić je ustvrdio:
- Dobra je vijest da Dinamo ne može igrati lošije od ovoga.
Ali nakon Gojakova gola krigle su se podigle i krenuli su komentari: pa nije Dinamo PSG ili Manchester United. Ili Real, ako baš hoćete. Ti su 'papci' ispuštali i 4-0, protiv Dinama i 2-0 suparnicima znači 'piši kući, propalo!'
Nije Uefa uzalud Dinamo proglasila kraljem pretkola, vladarem kvalifikacija! Nitko nema više utakmica i više pobjeda.
Sad čekamo četvrtak i ždrijeb. I da parafraziramo Joška Jeličića: Najbolja je vijest da Dinamo teško može biti gori nego prošli put kad je došao do skupine, pa ondje ostao bez boda i bez gola.
Ovo je ipak momčad koja ima muda, koja ima karakter, ma i ako nema puno veću igračku klasu nego prijašnje generacije iz LP, ima - Nenada Bjelicu. Trenera i momčad koji su već pokazali da se mogu hrvati s klubovima poput Fenerbahcea, Anderlechta, Benfice... Ovo je momčad koja u Ligi prvaka, među europskom nogometnom kremom, neće biti samo prolaznik.
I zato krigle još jednom u zrak i dajte nam taj Liverpool, Real, Messija... ma dajte nam napokon i tu Zvezdu koja nas zaobilazi iz godine u godinu! Dinamo je sedmi put u Ligi prvaka... nazdravlje!