Okupili su se dečki na centru, u krugu. Bez trenera.
Adrijan Miličević, pivot, vodio je riječ, održao govor, a iz kruga su dečki izašli nabrijani, gladni.
Kad su Portugalci stisli gas i rezultat, Davor Dominiković pozvao je time-out...
- Halile, poderi ga! Nema šuta!
I opet kao injekcija adrenalina, da "mali kauboji" polete. Pa opet u zadnjoj četvrtini utakmice, kad je Portugal čak i poveo.
- Igračima samo poručujem da se opuste i uživaju - ponavlja Dominiković i naglašava:
- Oni su već zreli, odrasli ljudi. Pokazali su da imaju muda i glavu!
A nama se film vraća na 2003., 2004. Kada je i Lino Červar tako motivirao igrače, pa su se Ivano Balić i društvo igrali rukometa. Do zlata, svjetskog i olimpijskog.
- Najvažnije je da ta selekcija izbaci 2-3 igrača za A reprezentaciju. A ova bi ih mogla i više, jer Jaganjac je već tu, igra seniorski rukomet, Martinović je jako blizu, pa Šarac, Vistorop, Ereš, Mileta... To je budućnost hrvatskog rukometa - naglasio je Petar Metličić.
Vrlo bliska budućnost. Već za siječanj i Europsko prvenstvo. Barem neki od tih momaka, koji su s 20, 21 godinom uspjeli ono što nije ni jedna naša generacija rukometaša prije njih - osvojili su svjetsku juniorsku medalju.
Još da počnu nabijati komplekse Francuzima...