Tko je to stigao?, čudili su se prolaznici zagrebačkom zračnom lukom, kojima je u oči upadalo mnoštvo razdraganih navijača i kamere.
- Svjetski prvak! - strpljivo su odgovarali i navijači, ali i dobro informirana prodavačica na kiosku.
Na ogradi su visile hrvatska i Dinamova zastava, zrakom letjeli baloni, a čekala je i torta s likom šampiona. Svjetskog prvaka u taekwondou Marka Golubića.
U VIP salonu njega i ostatak delegacije, koja je u glavnom azerbajdžanskom gradu Bakuu ostvarila povijesni uspjeh osvojivši šest medalja, čekala je i ministrica Nikolina Brnjac i čelnici HOO-a i zagrebačkog sporta, a predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Toni Nobilo istaknuo je:
- Pa mi smo treći u ukupnom poretku medaljaša, drugi u muškoj i treći u ženskoj konkurenciji. A jedina je više medalja od splitskog Marjana osvojila - hrvatska reprezentacija!
Doista, Južna Koreja je na vrhu s tri zlata i jednim srebrom, Turska ima po tri zlata i bronce, a Hrvatska dva zlata (Lena Stojković i Marko Golubić), srebro (Ivan Šapina) i tri bronce (Bruna Duvančić, Matea Jelić i Paško Božić). Ni jedna država nije osvojila više medalja od Hrvatske.
- Osih šest medalja je rekord i poticaj nam za dalje. Svaki dan treniram po tri do četiri puta, već 15 godina, i cilj mi je biti najbolji - rekao je Paško Božić, dok je dopredsjednik HTS-a Dragan Primorac pitao Šapinu kakav je plan za večer.
- Spavanje! - odgovorio mu je svjetski doprvak, a i Golubić, koji je bio junak dana i navijači su ga dočekali pjesmom "Heroj ulice", naglasio je:
- Uživao sam! I nakon dugo vremena muški je dio reprezentacije bio uspješniji od ženskog. Cijeli dan bio je moj dan, sve se pokopilo. Dugo sam sanjao ovo i znao sam da će doći, kad-tad. Ali ovo je samo stuba prema Olimpijskim igrama u Parizu, gdje se najprije moram kvalificirati. Slavlje? Nije ga bilo jer već u srijedu u 4 sata ujutro letimo za Rim na turnir. A s medaljom sam spavao i nisam se odvajao od nje na putu. Odmor? Preko ljeta koji tjedan, ako trener dopusti...
Svog je Goluba dio navijača došao podržati u majicama s njegovim likom.
- Otisnuli smo ih 15 - otkrili su nam Markovi prijatelji Antonio i Lovro.
Obojica su iz taekwondoa, Lovro se čak pohvalio:
- Pobijedio sam ga jednom! I to je to, nema revanša! Sad sam trener limačima u istom klubu, Metalcu. I ostat će zapisano da imam pozitivan skor protiv svjetskog prvaka, haha!
Svjesni su da njihov prijatelj nema vremena za veliko slavlje.
- Popit ćemo jedno piće kod njega i to je to. Nađe on vremena za nas, ali ne smije si priuštiti veliko slavlje. A mi smo proslavili i za njega onaj dan kad je osvojio zlato. Gledali smo svatko kod sebe pa se potom našli.
Nazdraviti za svjetskog prvaka iz svoga kvarta.