Iztok Puc boluje od raka jetara i pluća, vijest je koja je početkom rujna šokirala sportsku i rukometnu Hrvatsku. Teško je bilo zamisliti da se hrvatska, jugoslavenska i slovenska rukometna legenda (45) bori s teškom zloćudnom bolesti.

- Iztok je vrlo bolestan. Rak se s pluća proširio na jetra i svaki dan očekujemo loše vijesti. Ovih dana mama je otišla u Floridu gdje je Iztok u bolnici - obznanio je tešku vijest Pucov šurjak Hrvoje Horvat mlađi.

Kao što se vijest proširila brzinom munje, tako su se i Pucovi prijatelji, sportski kolege i Savezi uključili u prikupljanju sredstva za njegovo liječenje. Velika akcija organizirana je za utakmice Lige prvaka između CO Zagreba i Barcelone čiji bi prihod od prodaje ulaznica išao njegovoj obitelji za Pucovo liječenje u domu na Floridi.

Bio je jednostavan čovjek, vrlo normalan, nama mlađima puno je značilo igrati i trenirati uz njega. Velik je ovo gubitak, rekao je Slavko Goluža

No samo dva dana prije utakmice dočekala nas je vijest da nas je Iztok napustio. Zloćudna bolest je bila brža. Puc je preminuo 20. listopada u noći sa srijede na četvrtak u svom domu okružen sinom i suprugom.

- Iztok je bio stožerni igrač, odrastao je u našem klubu. Moramo mu se zahvaliti na svemu što je dao za naš klub i rukomet. Bio je doveden u naš klub 1990. godine, probio je sve transfere u Hrvatskoj i Europi te godine. S njim smo napravili stravičan iskorak, bili dvaput klupski prvaci Europe. On je s reprezentacijom bio treći u Portugalu, drugi na Islandu na SP-u, a kruna karijere mu je bila zlatna olimpijska medalja. Bio je gospodin-čovjek. Igrao je za tri selekcije, jedan je od najvećih rukometaša u povijesti - rekao je jecajući na dan Iztokove smrti alfa i omega rukometnog kluba Zagreb Zoran Gobac.

'Rukometna' Hrvatska prikupljala sredstva za Pucovo liječenje

Sportska Hrvatska čuvši za Pucovu bolest odmah se digla na noge i počela prikupljati sredstva za njegovo liječenje. Osim utakmice Zagreba i Barcelone organiziran je još jedan humanitarni, rasprodani susret za Puca između Borca i Zagreba u SEHA ligi 4. listopada, a dio prihoda od ulaznica išao je za njegovo liječenje.

Planiran je bio i susret između hrvatske reprezentacije iz 1996. i slovenske reprezentacije 2000. petog studenog u dvorani u Laškom kojeg je namjeravao organizirati Pucov bliski prijatelj Rolando Pušnik. Hrvatski rukometni savez također se uključio u akciju i donirao novac za Pucovo liječenje.

Osvojio olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu

Puc je s hrvatskom reprezentacijom osvojio zlato na Olimpijskim Igrama 1996. u Atlanti, svjetsko srebro s Islanda 1995. i broncu na Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu. S Jugoslavijom je osvojio olimpijsku broncu 1998. u južnokorejskom Seoulu. Slovensku reprezentaciju vodio je do osmog mjesta na Olimpijskim Igrama 2000. u Sydneyju. Sa Slovenijom je najveći uspjeh ostvario samo nekoliko mjeseci prije osvojivši peto mjesto na Europskom prvenstvu u Hrvatskoj.

Imam bedž s njegovim likom u autu, mislim da ga neću ni micati. Bio mi je poput brata, puno toga prošli smo zajedno, rekao je Zlatko Saračević

Zanimljivo, Puc je nastupao za tri rukometne reprezentacije - jugoslavensku, hrvatsku i slovensku te je jedini rukometaš u povijesti koji je na Olimpijskim Igrama igrao s tri različite reprezentacije. 

Legendarni rukometaš rođen je u Slovenj Gradecu 14. rujna 1966., a proslavio se igranjem za slovenske Prule i Celje, Zagreb te banjalučki Borac.

Lijevi vanjski sa Zagrebom je osvojio dva naslova europskog prvaka 1992. i 1993.. Posebno ćemo pamtiti njegov pogodak njemačkom Wallauu u finalu Lige prvaka. Nijemci su sustigli pet razlike iz Zagreba, a onda je Puc svojim golom donio veliko slavlje i naslov europskog prvaka Zagrebašima. 

Posljednju funkciju o rukometu obavljao je u sezoni 2002./2003. kao sportski direktor Prula.

Iztok Puc sahranjen je 3. studenog na zagrebačkom Mirogoju.

Poginula kompletna hokejaška momčad Lokomotiv Jaroslava

Jedna od najtežih tragedija zadesila je ruski sport 7. rujna u kojoj je poginula kompletna hokejaška momčad ruskog Lokomotiv Jaroslava. Svi hokejaši poginuli su u avionskoj nesreći kad se avion ubrzo nakon polijetnja srušio i zapalio. U nesreći pored Jaroslava na licu mjesto poginulo je 43 od 45 putnika, a od dvoje preživjelih, pet dana nakon nesreće ozljedama je podlegao hokejaš Alexander Galimov dok je član posade Alexander Sizov ostao jedini preživjeli. U nesreći je poginuo i veliki slovački hokejaš Pavel Demitra, a vodstvo kluba zatražilo da ove sezone ne nastupa u najjačem rangu ruske KHL lige.

Na stazi poginuo jedan od najtalentiranijih motociklista Marco Simoncelli

Svijet je 23. listopada prerano napustio jedan od najtalentiranijih motociklista današnjice, Talijan Marco Simoncelli u 25. godini. U stravičnoj nesreći u utrci Svjetskog prvenstva u motociklizmu klase MotoGP u malezijskom Sepangu Simoncelli je izgubio kontrolu nad svojom Hondom nakon čega je podletio pod kotače Colina Edwardsa i sunarodnjaka Valentina Rossija.

Marco je u borbi za četvrto mjesto s Alvarom Batistom u jednom izlasku iz zavoja izgubio kontrolu nad motociklom, pao je na stazu, a na njega su u tom trenutku naletjela dvojica njegovih kolega. Čini se kako su kobni bili kotači Edwardsova motocikla. U sudaru mu je odletjela kaciga sa glave. 

Simoncelli je bio izrazito talentiran motociklist za kojeg su mnogi stručnjaci tvrdili kako je predodređen da bude budući svjetski prvak u najjačoj klasi. Marco je 2006. godine iz klase 125 ccm prešao u klasu 250 ccm, gdje je dvije godine kasnije s Gilerom osvojio naslov svjetskog prvaka. U tom trenutku bio je šest motociklist u poretku Moto GP-a, a samo tjedan dana prije nesreće završio je kao drugi na VN Australije.

Legendarni Joe Fraizer umro od raka jetara u 68. godini

Legendarni američki boksač Joe Frazier, bivši olimpijski prvak i bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji, preminuo je 7. studenog u 68. godini života od posljedica raka jetre. Tek nedavno je procurilo u javnost kako se Frazier bori sa smrtonosnom bolesti, a dva dana kasnije njegova je obitelj priopćila kako je velikan svjetskog boksa i čovjek koji je pobijedio Muhammada Alija izgubio svoju posljednju borbu i vječno zaspao. Rak mu je dijagnosticiran krajem rujna u već uznapredovaloj fazi. 

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine Frazier je osvojio zlatnu medalju, a osmog ožujka 1971. godine u njujorškom je Madison Square Gardenu nakon 15 rundi duge borbe odlukom sudaca pobijedio Muhammada Alija u borbi za svjetsku boksačku titulu u teškoj kategoriji po verzijama WBC i WBA.

Meč dvojice boksačkih velikana, u koji je pobjednik Frazier (tada 27-godišnjak) ušao kao prvak, a Ali (29) kao izazivač, danas je poznat kao "Fight of the Century (Borba stoljeća)", i bio je prvi od triju sudara teškaša u vjerojatno najvećem rivalstvu profesionalnog boksa svih vremena.

"Smokin Joe'' je karijeru završio s 32 pobjede (27 nokautom), četiri poraza i jednom borbom bez pobjednika. Po dva poraza u karijeri Frazieru su nanijeli Ali i George Foreman.

Objesio se bivši suigrač Slavena Bilića i izbornik Walesa Gary Speed

Nogometni svijet je 27. studenog šokirala vijest o samoubojstvu izbornika velške nogometne reprezentacije Walesa Garyja Speeda. Policija je 42-godišnjeg izbornika pronašla Speeda mrtva u stanu. Nije bilo nikakvih sumnjivih okolnosti oko smrti izbornika Walesa, Gary (42) se objesio.

- Ne da sam konsterniran i u šoku nego ne mogu uopće shvatiti da je to moguće. Presjeklo me. Garry je bio sjajan čovjek. Vidjeli smo se u Bruxellesu, razgovarali o svemu, nevjerojatno... Ma jednostavno ne mogu vjerovati, užasna vijest, najgora moguća - rekao je Slaven Bilić kojemu je Speed bio suigrač i kapetan u Evertonu u devedesetima.

Speed je u dresu Leeds Uniteda osvojio naslov engleskog prvaka 1992., a igrao je i za Newcastle, Everton, Bolton i Sheffield United na čijoj je i klupi započeo trenersku karijeru. Prošle je godine postao izbornik Walesa, nakon što je svega četiri mjeseca vodio Sheffield. Tragično preminuli Gary je 535 puta nastupio u Premiershipu. Igrao je s Bilićem, te Silvijom Marićem u Newcastleu.