Tradicija "otkačenih" argentinskih golmana zorno je dobila svoju potvrdu i u Maksimiru. El Loco (Luđak), golman Pablo Migliore naprasno je odlučio otići iz kluba nakon jedva odrađenih priprema i pokoje utakmice. Iako je i u domovini slovio kao problematičan sportaš kojem u dosjeu stoji i pomaganje u ubojstvu, u upravi zagrebačkog kluba odlučili su ga angažirati. I zacijelo su sada požalili...

Nadimak El Loco Migliore je dobio i zbog svog ponašanja na terenu, napose prigodom branjenja penala. Njegove provokacije prema izvođačima penala vidjeli smo i u dvoboju Superkupa protiv Hajduka...

No identičan nadimak El Loco dobili su još neki golmani iz Argentine. Hugo Gatti, čupavac s trakom oko glave branio je za argentinsku reprezentaciju sedamdesetih godina, kao i za Bocu Juniors kada je za taj klub igrao i Maradona. Istrčavao je duboko u polje, branio osebujnim stilom, uglavnom nogom kao rukometni vratari. Volio je izvoditi penale i  slobodne udarce...

Luđak je bio i golman Ramon Quiroga, Argentinac koji je odlučio braniti za Peru. Baš zbog Gattija i čuvenog Ubalda Fillola koji su se tih godina smjenjivali na golu Argentine. I bio je dobar golman, no njegova ekstravagancija koštala ga je mnogo pogrešaka. Nije se libio driblati suparničke napadače, hvatati teške lopte jednom rukom,  a teatralno bi lupao glavom u vratnicu kada bi primio gol.

Za neke se proslavio, a zapravo se osramotio na svjetskoj smotri u Argentini 1978. godine. Branio je za Peru u utakmici koja je odlučivala hoće li Argentina ići u finale SP-a. Prethodno je Brazil pobijedio Peru 4-0 i Argentini je za odlazak u finale trebala pobjeda s najmanje pet golova razlike. Na kraju je bilo 6-0 uz najgoru partiju Quiroge u karijeri. Argentinca rođenjem u perunskom dresu Brazilci su optužili za namještanje utakmice, no FIFA nije imala nikakvih dokaza, Argentina je kasnije u finalu pobijedila Niozozemsku. Netko je valjda od Argentinaca održao zdravicu za Quirogu!

A argentinski golman Carlos Roa u jednom trenutku napustio je nogomet zbog, kako je sam rekao,  religioznih razloga. Kao aktivni član adventističke crkve jednostavno je odlučio ostaviti nogomet.

- Vjera mi nalaže da subotu posvećujem Bogu,a ne utakmicama - rekao je.

No kasnije se predomislio. Devet mjeseci poslije je rekao:

- Bog je odlučio da se vratim nogometu.

I vratio se. Nikad više nije povratio staru slavu, ostatak karijere proveo je na klupi za rezerve.